DOBROSLAV PARAGA, HSP 1861: JOŠ JEDAN ODGOVOR ZVONKU IVANKOVIĆU – VONTI

Upravo je Vonta bio pripadnik ustroja komunističke Udbe koja je zajedno s njim najbrutalnije gazila svo vrijeme svojeg postojanja baš ona načela o jednakosti i nedužnosti na koja se on sada bezobrazno poziva podmećući meni svoju mračnu i ubojitu prošlost.

No, zahvaljujući mnogobrojnim žrtvama milijuna ljudi, u nepovrat su prošla vremena kada su komunistički paranoici i policijski agenti provokatori mogli bez prava na zaslužen i dostojan odgovor u skladu s njihovom zloćom, klevetati, vrijeđati i imputirati fašizam, ustaštvo ili Pavelića da bi mogli progoniti, uhićivati, zlostavljati, osuđivati i ubijati svoje političke protivnike.

U Vontinom slučaju se izvrsno ogleda starogrčka Euripidova izreka da »kada Bog želi nekog uništiti, najprije mu oduzme pamet«. Badava podučavati Vontu da su u laži kratke noge, jer on beskrupulozno nastavlja imputirati i klevetati me, u svojoj staroj udbaškoj maniri, opetovanim tvrdnjama da ja navodno kršim Ustav, valjda zato što već gotovo dvadeset godina zahtijevam da se okorjeli nosioci udbaško-komunističke strahovlade udalje iz državnih i javnih službi, te da budu sudski gonjeni i kažnjeni svi glavni nositelji udbaške represije iz razdoblja komunističke strahovlade.

Uzalud navoditi zaslijepljenom Vonti činjenicu da sam podnio niz kaznenih prijava protiv počinitelja i naredbodavaca komunističkih zločina te da tužba radi okrutnosti i torture nad hrvatskim političkim zatvorenicima s vagonom materijalnih dokaza i svjedoka stoji već 17 godina bez prvostupanjske presude na zagrebačkom sudu.

Ne skrivam se ja iza Staljina, kako insinuira Vonta, već je ta Vontina laž u službi prikrivanja njegove vlastite staljinističke prošlosti kada je u ime Tita i Partije desetljećima provodio najokrutniji antistaljinistički staljinizam (čak ga je i vlastiti sin Nenad Ivanković optužio za svojevrsni genocid i kulturocid nad njim, a književnik Ante Tomić piše kako je Vonta svog sina udarao svom snagom Marxovim Kapitalom od tisuću stranica po tjemenu glave), šaljući kao jedan od glavnih ljudi u Hrvatskoj bezbrojne svoje suborce i istomišljenike na Goli otok, da budu mučeni, zlostavljani i ubijani u najokrutnijim uvjetima, koji su nadmašili čak i Hitlerove koncentracijske logore i Staljinov gulag.

Vonta je u toj svojoj okrutnoj i najmračnijoj ulozi dao zatvoriti mase ljudi tobože radi preodgoja, zamijenivši pri izricanju tih administrativnih kazni i istražitelja i tužitelja i suca i žalbeni postupak. Taj i takav Vonta ima drskosti i bezobrazluka bilo kome imputirati nepoštovanje Ustava i zakona.

To što je Vontin idol svjetski prevarant i hohštapler, krvavi balkanski diktator Tito, prevario Churchilla i Šubašića obećanjem uspostave višestranačkog političkog sustava, nije bilo ništa posebno novo u golemom historijatu komunističkih laži i opsjena, ali to da jedan Vonta i njegova baština crvenog fašizma pokušavaju nametnuti zločinačku pedesetogodišnju komunističku strahovladu kao viziju oslobođenja i ujedinjenja Hrvatske u 2003. godini, prava je Vontina luda i raspamećujuća fantazmagorija.

Istra, Rijeka i Hrvatsko primorje s otocima i gradovima vraćeni su u sastav NDH odmah po padu Italije u rujnu 1943. godine, a ne uz pomoć Vontinih i Titovih partizanskih jedinica, u čije su ime Titovi komunisti itekako pregovarali i potpisivali sporazume o suradnji i nenapadanju i to kako s njemačkim okupacijskim vlastima jednako tako i s Vontinim zloduhom i kvislingom Pavelićem i ustaškom NDH. Dakle, ako je netko podupirao i surađivao s nacistima i ustašama, onda je to drug Vonta i njegova krvava sljedba, a ne sljedbenici Oca Domovine i obnovitelji Hrvatske stranke prava iz devedesetih godina netom minulog dvadesetog stoljeća. Stoga Vonta može jedino urlikati: »Živjelo bratstvo po oružju Titovih partizana, Pavelićevih ustaša i Hitlerovih nacista!«, ali budući da mu je istina svetogrđe a laž svetinja, Vonta će i dalje svoj smrad imputirati meni i ljudima koji nisu uprljali ruke krvlju i zločinima.

Kao što bez imalo srama i bezobrazno pripisuje meni kao uzor odnosno idola Antu Pavelića, s kojim su kolaborirali Vontini titoisti, Đilasi, Velebiti i dr., kao uostalom i s Hitlerom do napada na bratstvujušči Sovjetski Savez, ali i kasnije, s istom količinom bestidnosti i laži činjenicu o pripadnosti pravoslavnom obredu dijela obitelji Starčevićeve majke, Vonta u svojoj uobrazilji detektira kao srpsko etničko podrijetlo Starčevićeve majke Milice, pokatoličene djevojke iz pravoslavne kuće. O sancta simplicitas! Vonta, naravno, pojma nema, kao uostalom ni o većini drugih stvari, pod koju su patrijaršiju u to vrijeme potpadali vjernici grčkoistočnog obreda u Habsburškoj Monarhiji.

O pokušaju da me umirovljeni jugoudbaš podučava hrvatskoj i pravaškoj historiografiji ne želim referirati ni slova (on pojma nema ili ne zna pročitati da sam s postrojbama HOS-a jedan od ključnih ljudi u obrani cjelovitosti i međunarodnog priznanja BiH, da granice iz 1918. godine nisu granice iz 1941. godine, da Vonta piše totalne gluposti o Havelu, dok sam ja bio nekoliko puta gost kod Havela kao predsjednika države, itd.), jednako kao niti o njegovim insinuacijama »da je presuda protiv kardinala Stepinca nepravedna, ali da Stepinac u moralnom pogledu nije bio čist«.

Na kraju, izluđen istinom koju sam mu odaslao putem Novog lista, Vonta citira, opet krivo, katekizam Katoličke crkve kao pravi neznabožac i farizej, doslovce tvrdeći što je Duh Sveti kao jedna od tri božanske osobe u Svetom Trojstvu, meni navodno uskratio. Umjesto da se u svojoj oholosti izjednačava s Duhom Svetim i pogrešno citira darove Duha Svetog, Vonta bi pred odlazak s ovog svijeta bio dužan pred hrvatskim narodom i državom barem napisati i objaviti spisak svojih žrtava koje je otpremio na Goli otok ili s ovog svijeta, kao njegov neoprostivi dug i prilog vlastitom samopokajanju radi spasa svoje grešne duše, reagira Dobroslav Paraga, predsjednik Hrvatske strake prava 1861.