Slobodna Dalmacija: 31. 03. 2003.
AMERIKANCI KRITIZIRAJU SVOJU VOJSKU U IRAKU, ALI ZBOG - NEUČINKOVITOSTI
"TV publika" traži hitnu pobjedu
WASHINGTON — U isto vrijeme kad Amerikanci definitivno počinju shvaćati da rat u Iraku neće završiti već ovoga tjedna, da se žrtve snaga koalicije množe i da će ih biti sve više kako se borbe budu približavale Bagdadu, te da plemenita ideja američke aministracije o oslobađanju iračkih građana Saddamove tiranije baš i nije najbolje shvaćena ni u samome Iraku, podrška građana SAD-a predsjednik
u Bushu i ratnoj opciji — sve više jača! Kako je tijekom vikenda nekoliko različitih nezavisnih ispitivanja pokazalo, sve ovo što se trenutačno događa na Srednjem istoku podržava više od 70 posto Amerikanaca; nekih 20 posto više nego kad je ispaljen prvi metak.Ta je vijest objavljena usred medijske polemike o "stvarnim' učincima, te o "realnim" slabostima savezničke strategije, pa i same izvedbe dosadašnje ratne kampanje. Čim je, naime, prošlo tjedan dana, a da se Saddam nije na koljenima predao Tommyju Franksu, i čim su savezničke žrtve prešle u dvoznamenkastu kolonu, počeli su neuobičajeno jaki rafali kritika. Neki su već kompletnu vojnu intervenciju proglasili — apsolutnim promašajem ...
Značajan faktor u cijeloj je priči dramatičan način izvještavanja s prvih linija bojišnice. Novinari u uniformi, pridodani vojnim postrojbama, dodali su sasvim novu dimenziju vođenju rata, a washingtonski su je analitičari uglavnom opisali jednim imenom: cirkus.
Problem, naime, s kojim se vojskovođe nikada u povijesti nisu suočili, kaže da je rat dobio — publiku. A kad imaš publiku, imaš i navijače, i kritičare i kritizere.
Američka je javnost bila pripremljena na brzi, gotovo bezbolni rat. Tako je i krenulo. Počele su stizati vijesti o padu Umm Qasra, Basre, Al Nasariyaha ... Triježnjenje je dolazilo polako. Basra još nije pala, Al Nasariyah je postao marinska noćna mora. Američke su postrojbe na 50-ak milja od Bagdada došle već prije pet dana, nakon toga se nisu makle ni centimetra. Linija logistike proteže se nekih 300 m
ilja, na određenim je mjestima vrlo tanka i nije ju teško prekinuti. Savezničke snage nemaju dovoljno vojnika za sve što namjeravaju napraviti ...Možda više od ičega američku je publiku iznenadio ogorčeni, uporni, samoubilački otpor dijela iračkih snaga. Stvari izgledaju još gore kad general William S. Wallace, šef svih američkih kopnenih trupa u Zaljevu, izjavi: "Neprijatelj protiv kojega se borimo je drukčiji od onoga na kojega smo se pripremali, iznad svega zato što se radi o paramilitarnim snagama ...
Znali smo da ćemo naići na njih, ali nismo znali na koji će se način boriti ..."Pravu je bombu general Wallace reporterima servirao kad je pošao odgovoriti na pitanje "Znači li to da će rat trajati duže nego što je bilo očekivano":
"Tako nekako počinje izg
ledati ..."Publici nije trebalo više. Em nemamo dovoljno vojnika na terenu, em nemamo pojma protiv koga se borimo, em smo se zaletjeli i raširili i sada nas ubadaju sa svih strana, em nema cvijeća i pljeska, em se vojska ne predaje, em "šokiraj i zastraši
" nikomu nije ostavio sijede na glavi ...Tommy Franks i ostali iz Zapovjedništva operacije "Iraqi Freedom", međutim, na sve odmahuju rukom. U tjedan dana, govore, koalicija je došla na 50 milja od Bagdada. Kad zračne snage završe svoj "pripremni" posao, američkim ce prašinarima biti puno, puno lakše marširati na Bagdad.
"Još tri do četiri tjedna", prognozirao je u nedjelju trajanje rata Andrew Berdy, umirovljeni pukovnik koji je zapovijedao američkim postrojbama u predjelu Al Nasariyaha 1991. godine, "i to
ako se budemo morali boriti za ulazak u sam Bagdad".Miroslav COPIČ