Vjesnik: 01. 04. 2003.
Sloboda i tenkovi
JURICA KÖRBLER
Američki vojni stratezi su pripremajući napad na Irak učinili dvije bitne pogreške: podcijenili su neprijatelja i operaciju nazvali »Iračka sloboda«.
Kada se u tuđu zemlju ulazi s tenkovima, bez obzira tko je u njoj na vlasti, teško se može uopće upotrijebiti riječ »sloboda«, a kada je to već učinjeno, očito se procijenilo da će narod te zemlje sretno dočekati »oslobodilačke tenkove«. U slučaju Iraka to se nije dogodilo. Otpor koalicijskim snagama je žestok, a duboke unutarnje podjele u toj zemlji potpuno su u sjeni zajedničkog otpora savezničkim snagama. Od sjevera do juga.
Američki obavještajci imali su po tko zna koji put sasvim pogrešne procjene. Smatrali su da će Iračani, izmučeni Saddamovim terorom, brzo kapitulirati i podržati saveznike na putu do Bagdada, gdje se trebao odigrati brzi finale iračkog rata - pad Saddama i trijumfalna pobjeda koalicije. Dvanaest dana stvarnosti ukazuje na dijametralno drukčiju sliku. Nijedan veći irački grad još nije u potpunosti pod kontrolom saveznika, a Bush nervozno požuruje svoje generale u bitku za Bagdad. Svima je, međutim, jasno da osvojiti Bagdad znači i potpuno ga sravniti sa zemljom.
Pukotine se već osjećaju i u američkom vojnom vrhu, iako to Donald Rumsfeld uporno negira. Grozničavom brzinom se radi novi plan, dok istodobno stižu informacije da su neke američke vojne jedinice reducirale hranu, a osjeća se i nestašica goriva. Britanci optužuju Amerikance da se njihovi piloti ponašaju kao kauboji, bez obzirnosti prema ljudskim životima.
Strašne slike rata tek će biti analizirane, a posljedice će svijet osjećati godinama, ako ne i desetljećima. Iračko okruženje kipi, Sirija se sve više upliće u konflikt, a Rusija šalje upozoravajuće signale Americi. Izlazak 300.000 ljudi na ulice u Pakistanu sumorno je upozorenje da bi nastavak ovakva savezničkog scenarija mogao značiti i kraj za sadašnju pakistansku vlast koja ima kontrolu i nad nuklearnim naoružanjem, a što bi to značilo za širu regiju nepotrebno je govoriti.
A svi su jednostavno zaboravili zbog čega je ovaj rat navodno i počeo. Zbog opasne iračke prijetnje nuklearnim, biološkim i kemijskim oružjem koje se navodno proizvodi u misterioznim tvornicama širom Iraka i koje Blix i inspektori nisu pronašli. Od tog oružja, zasad nema ništa.
Ostaje samo pustoš i pitanje tko će osigurati pedesetak milijardi dolara za obnovu Iraka kada sve bude gotovo. I srušeno.