Jedno je zabraniti pjesmu na radiju, a sasvim nešto drugo uhititi čovjeka zbog miroljubivog natpisa na majici. Glupo je sastaviti popis od stotinjak pjesama koje se ne smiju puštati na radiju neposredno nakon terorističkog napada na Ameriku, 11. rujna 2001. godine, ali izuzetno je opasno staviti lisičine na ruke uglednog odvjetnika samo zato što je odbio skinuti majicu na kojoj je pisalo "Dajmo šansu miru". Stephen Downs, ugledni američki odvjetnik, našao se na udaru američkog zakona nakon što ga je policiji prijavilo poslovodstvo robne kuće kojoj je svojom majicom donio "loš publicitet".

Kip slobode u newyorškoj luci ovih se dana crveni od srama. Amerika je postala zemlja u kojoj vladaju diktatura i otvoreno nasilje nad ljudima koji se protive američkom napadu na Irak. Tijekom parade podrške američkim trupama na Bliskom istoku, policija je primijetila strano tijelo u masi zaraženoj domoljubljnim virusom. Starija žena u crnoj haljini mirno je stajala sa strane držeći u ruci transparent na kojem je pisalo: "Ne damo krv za naftu". Policija je munjevito reagirala. Jake snage uhvatile su staricu i bacile je u maricu.

Represija koja vlada američkim gradovima sve jače izbija u javnost. Ženska grupa Dixie Chicks doživjela je da se nosači zvuka s njihovim uspješnim albumom nađu na udaru bijesne rulje samo zato što je jedna od članica grupe izjavila kako se protivi ratu u Iraku. Ne treba naglašavati da je album munjevito skliznuo s vrha top-lista, a vodeću ulogu u obračunu s izdajicama imao je teksaški radio, vlasnički povezan s Bushom.

U namjeri da sruši jedan od najgorih diktatorskih režima na svijetu, američki Predsjednik uspio je unakaziti jednu od najotvorenijih demokracija u svijetu. Domoljubni zanos, uporno napuhavan od trenutka kad su se zrakoplovi zabili u newyorške tornjeve, proteklih se mjeseci pretvorio u nakazni populizam, diktaturu većine nad manjinom, teror jednoumlja nad pluralizmom.

Ovo je samo normalan slijed zbivanja u protekle dvije godine, otkad je George Bush u Americi praktički uveo izvanredno stanje. Osnivanje Ministarstva domovinske sigurnosti, a zatim i niz mjera u pojačanim ovlastima državnog aparata u prisluškivanju i praćenju američkih građana, stvorilo je u Americi atmosferu straha, ugroženosti i panike. U njoj cvjetaju interesi političkih radikala, obavještajaca, vojne industrije, naftaša, dakle svih onih koji su doveli Busha na vlast. Izdaju se tekovine društva koje je stoljećima služilo kao utočište prognanima i obespravljanima.

Bush uporno tvrdi da želi spasiti Irak Saddama Husseina i pretvoriti ga u Ameriku. Na njegovu i žalost cijelog svijeta, čini se da na tom putu postiže suprotan efekt: Bushova Amerika u represivnoj atmosferi sve više se pretvara u Saddamov Irak.