Vjesnik: 02. 04. 2003.
Kritike s bojišnice dovode u pitanje Rumsfeldovu ratnu strategiju
Jedan od najglasn
ijih protivnika Rumsfeldove strategije, pukovnik William Wallace, zapovjednik kopnenih akcija u Iraku, inače poznat po brzu jeziku, ljutito je rekao da je »neprijatelj protiv kojeg se bori drukčiji od onog u ratnim igrama« te je najavio da će se vojska morati suočiti s duljim ratom nego što su mnogi stratezi računaliZAGREB, 1. travnja - Zbog izostanka očekivanih uspjeha u brzom osvajanju Iraka i opasnosti da će se rat, suprotno najavama, oduljiti, američka ratna strategija našla se na udaru američkih časni
ka koji sudjeluju u borbama u Iraku.Najavivši akciju »šok i strahopoštovanje«, Amerikanci su planirali »samljeti« Iračane i slomiti Saddamov režim. Započevši rat, navodno su na dojavu iz krugova bliskih iračkom predsjedniku pokušali ubiti Saddama i krug najbližih suradnika. Navodno se s nekim iz Saddamova okruženja tajno pregovaralo da izda diktatora kako bi spasio vlastitu kožu. No, od svega toga ništa.
Saddam je, unatoč brojnim špekulacijama da je možda ubijen ili barem teško ranjen, živ i zdrav te svakodnevno prkosi Americi putem iračke televizije, a s ratišta stižu vijesti o pogibijama savezničkih vojnika koji upadaju u zamke Saddamovih fedajina.
Neuspjeh u početnim akcijama doveo je do otvorenog sukoba između američkog ministra obrane Donalda Rumsfeld
a i nekih zapovjednika na bojišnici. Kako doznaje The New York Times, glavna zamjerka odnosi se na, navodno, premali broj vojnika koje je Pentagon poslao u rat protiv Iraka.Jedan od najglasnijih protivnika Rumsfeldove strategije, pukovnik William Wallace, zapovjednik kopnenih akcija u Iraku, inače poznat po brzu jeziku, ljutito je rekao da je »neprijatelj protiv kojeg se bori drukčiji od onog u ratnim igrama« te je najavio da će se vojska morati suočiti s duljim ratom nego što su mnogi stratezi računali. Članovi Wallaceova stožera su se, zbog oštrine optužbi, zabrinuli za profesionalnu karijeru svog zapovjednika.
Newsweek piše kako je želja većine američkih generala bila da SAD na Irak krene silovito, s mnogo nadmoćnijom silom. Rumsfeld je, pak, zagovarao »kreativniji pristup« kombinacijom naprednih tehnologija, faktora iznenađenja i agilnosti.
Generali su za rat tražili četiri oklopne divizije. Rumsfeld i general Tommy Franks odlučili su se za tri, uključujući treću i četvrtu mehaniziranu diviziju, prvu mornaričku ekspedicijsku diviziju te 101. zračnu jurišnu diviziju. Međutim, četvrta pješadijska divizija zapela je u Turskoj zbog zabrane korištenja njezinih baza za potrebe rata. Trenutačno je u području Zaljeva oko 300 tisuća pripadnika koalicijskih snaga, od čega ih je 100 tisuća u Iraku. Oko 100 tisuća dodatnih vojnika spremno je za moguće razmještanje u ratnom području.
U optužbama protiv Rumsfelda neki idu toliko daleko da ga uspoređuju s Robertom McNamarom, glavnim strategom propalog Vijetnamskog rata. The New York Times prenosi riječi neimenovanog američkog pukovnika koji Rumsfeldu zamjera riječima: »Htio je jeftin rat. Dobio je što je htio«.
Rasprava o ratnim planovima i strategiji u Iraku, doznaje list, pokrenula je i stari spor između Rumsfelda i zapovjednika Glavnog stožera američke vojske Erica Shinsekija na pitanjima strategije modernizacije i reforme američke vojske u 21. stoljeću.
Prvo pitanje koje Shinseki postavlja Rumsfeldu jest zašto se u eri u kojoj američka vojna dominacija uključuje kvalitetu tehnologije i vojske, ministar obrane odlučuje za precizno gađanje projektilima dugog dometa, a ne za čizmu na terenu. Postojeće snage, smatraju neki analitičari, ne samo da nisu dovoljne za osvajanje Iraka nego ni za kontrolu Iraka nakon rata.
Ne obazirući se na kritike, Bushova administracija odlučila je nastaviti s planom »Iračka sloboda«, objašnjavajući to sljedećim razlozima: koalicijske snage osvojile su bogata naftna polja u južnom Iraku, ušle su oko 400 kilometara duboko u irački teritorij za manje od tjedan i uspješno izvele akcije na zapadu i sjeveru Iraka.
Aktualni sukob sa Saddamovom Republikanskom gardom u okolici Bagdada, također je, prema riječima Bushovih savjetnika, u sklopu istoga plana. Sve pritužbe s terena na račun sporog napredovanja Bush je nazvao »smiješnima«. Rat će trajati, rekao je, »koliko bude trebalo«, jer to »nije pitanje vremena, nego pitanje pobjede«.
Marinko Bobanović