Otkriveno je da je središnji račun u Ministarstvu financija i središnji račun u Privrednoj banci Zagreb, zajedno s onim u Villachu, bio tek početna točka za transfere novca u zemlji i izvan nje. Istražitelji su dosad pronašli šezdesetak računa preko kojih se poslovalo u raznim prilikama i s raznim namjenama / Utvrđeno je da su veliki transferi novca s računa u Villachu išli prema poduzeću Alan, prema MORH-u te još nekim adresama u Hrvatskoj pod tada vrlo strogom kontrolom vladajućeg HDZ-a / Istrazi su dostupni bivši direktori banaka, ne samo Privredne banke Zagreb već i drugih banaka u Hrvatskoj posredstvom kojih se transferirao novac te bivši i sadašnji uposlenici ministarstava obrane i financija koji moraju znati kamo je novac išao i odakle je došao

Što je točno u navodu ministra unutarnjih poslova? Istragom je utvrđeno da je devizna svota, ostvarena u kampanji prodaje društvenih stanova, završila na famoznom računu u Villachu. Transfer novca obavljen je po nalogu MORH-a, čiji je ministar u to vrijeme bio Gojko Šušak. Nalog je provelo Ministarstvo financija. Sve je to obavljeno pod šifrom »novca za obnovu i obranu Republike Hrvatske«.

Međutim, račun u Villachu ima i svoje druge namjene. Međunarodna pravna pomoć omogućila je hrvatskim istražnim organima da otkriju tragove i gotovog novca koji je na taj račun uplaćivan. No, nije to jedina bankarska točka preko koje je novac korišten u zasad nedovoljno poznate svrhe. Naime, točno je da je dio tih sredstava korišten za plaćanje nabavke oružja. Sve se provodilo smjerom koji bi odredio Gojko Šušak nekom od svojih suradnika u Ministarstvu obrane. Istraga je krenula i od sasvim banalnih činjenica. Kako je moguće da su gotovo preko noći ljudi bliski tim »poslovima« obrane i obnove zemlje postali najbogatiji Hrvati? Za istražitelje je to bio novi putokaz.

Sve je počelo u trenutku kad su anonimnim prijavama nadležnim tijelima Hrvati iz dijaspore počeli pitati gdje je završio novac prikupljen za obnovu i obranu Hrvatske. Analiza dostupnih računa vrlo brzo je s domaćih prenesena na strane banke. Priroda tih računa u inozemstvu nalaže da se sav novac na njima mora smatrati državnim novcem, dakle, dijelom državnog proračuna. Međutim, to se nije događalo. Ponovno je u priču ušao Gojko Šušak. Na njegov izričit, osobni nalog najprije kao ministra useljeništva, a potom i ministra obrane, račun u Villachu smatrao se središnjim za sve hrvatske transakcije.

Dosad se u javnosti uglavnom spominjana Zaklada hrvatskog državnog zavjeta budući da je u sklopu istrage njezin račun prvi blokiran. Na njemu je zatečeno tri milijuna maraka. No, nije to bila jedina udruga, čiji je smisao bilo skupljanje i transfer novca. Slično Zakladi, osnovan je i Red predsjedničkih vitezova. Članom Reda mogao je postati svatko tko je darovao izvjesnu svotu na račun te »udruge vitezova« Franje Tuđmana. U skladu s darovanom svotom, dijeljene su i odgovarajuće diplome, kojima se potvrđivala pripadnost Redu. No, donatori, a budući »vitezovi«, morali su potpisati i izjavu da novac iz donacije daju na slobodno raspolaganje predsjedniku Republike. Dakle, Franji Tuđmanu. I još, da neće postavljati pitanje za što je taj novac potrošen.

Inicijator osnivanja Reda predsjedničkih vitezova i tajnik te udruge bio je Hrvoje Šarinić. Novac zatečen na računu »viteškog reda«, dva milijuna maraka, nakon smrti Franje Tuđmana doniran je redu karmelićanki. Hrvoje Šarinić se u cijeloj priči pojavljuje i kao osoba čiji je potpis deponiran u banci u Villachu. Dakle, predstojnik Ureda predsjednika Republike, u ono doba i tajnik »viteškog reda«, bio je »kontrolor« velikog broja novčanih transfera koji su se s tih računa slali na neke druge račune s kojih se plaćalo vjerovnicima Republike Hrvatske.

Zasad nitko ni u Državnom odvjetništvu niti u policiji ne želi reći koliko su te transakcije bile podložne Kaznenom zakonu. Budući da se istraga nastavlja, jasno je da tu nečeg ima. Iako su glavni akteri svih tih bankarskih poslova umrli, istražnim tijelima preostaje dovoljno aktivnih sudionika, koji znaju što se s novcem iz državnog proračuna i doniranim iz dijaspore zapravo događalo i na kojim je privatnim računima završio dio tog novca.

Istrazi su dostupni bivši direktori banaka, ne samo Privredne banke Zagreb već i mnogih drugih banaka u Hrvatskoj posredstvom kojih se transferirao novac. Dostupan je i Hrvoje Šarinić, a onda i Ivić Pašalić, šef Zaklade hrvatskog državnog zavjeta. Dostupni su i bivši, a neki i sadašnji uposlenici ministarstava obrane i financija, koji po logici poslova koje su obavljali moraju znati kamo je taj novac išao i odakle je došao na pojedine račune.