Zastupnici manjina u pravilu glasuju za petorku. Trojica zastupnika Srba – to će gotovo sigurno biti Milan Đukić i Milorad Pupovac, te vjerojatno Vojislav Stanimirović – bez obzira na sve zamjerke na račun petorke sigurno neće dići ruku za povratak HDZ-a na vlast. Ista je stvar s predstavnikom talijanske manjine. Na jednoj saborskoj fotelji već godinama piše ime Furija Radina. A on će bez obzira na stalne svađe s Matom Arlovićem gotovo sigurno podržati sadašnju vladajuću koaliciju. Što se tiče ostalih zastupnika malih manjina teško je očekivati da bi HDZ tu mogao nešto ušićariti.

S druge strane, dijaspora je praktički ostala bez zastupnika. Naime, način njihova izbora ostao je isti, ali je bitna razlika u tome što na sljedećim izborima neće moći glasovati Hrvati iz BiH. Na prošlim izborima od 126 tisuća birača za listu za dijasporu njih 109 tisuća bilo je iz susjedne države. Kada se njima onemogući izlazak na birališta, međudržavnim ugovorom ili dekretom Paddyja Ashdowna, preostalih će birača dijaspore biti premalo da navuku makar jednog zastupnika.

Hrvatska se očito ne može otresti izbornog inženjeringa. Prvi je počeo HDZ izmislivši 1995. dvanaest zastupnika dijaspore, da bi se sada cijela situacija okrenula protiv njega. Nakon srijede izgledi Ive Sanadera da zasjedne u premijersku fotelju znatno su se umanjili. Pred njim je nemoguća misija – osvojiti 40 posto glasova ili pridobiti HSS.