Vjesnik: 04. 04. 2003.

Dvije »istine« o istom ratu - Amerikanci pobjeđuju, Iračani se uspješno brane

ANKARA, 3. travnja (Od Vjesnikova dopisnika) - Ako se vjeruje američkim i britanskim ratnim izvješćima, branitelji režima iračkog predsjednika Saddama Husseina su praktički već na koljenima. Bagdad je u sve čvršćem obruču i samo strah od kolateralne štete koju bi platilo tamošnje civilno pučanstvo, sprečava ratnu osovinu Washington-London da pobjednosno umaršira u grad.

Slična izvješća, iza kojih stoje i moćne medijske kuće CNN i BBC, pristižu i iz Basre, drugog po veličini iračkog grada. Još prije dva tjedna javljeno je o padu strateški izuzetno važnog poluotoka Faw, na ušću Shat-el-Araba u Perzijski zaljev, Umm Qasra, Najafa, Kerbale, Al-Kuta i tako redom.

Prema istim izvorima, irački branitelji Mosula i Kirkuka, gradova na sjeveru zemlje, nalaze se na staklenim nogama, a bojišnica se neumitno pomiče prema Bagdadu.

Na drugoj strani, pak, iz glavnog stožera Saddamovog režima energično opovrgavaju angloamerička ratna izvješća. Irački ministar informiranja Mohammed al-Shahaf savezničke pobjede proglašava »najobičnijim lažima« u službi psihološko-propagandnog rata. Pritom vrlo detaljno prenosi izvješća iračkih vojnih zapovjednika s terena koji javljaju da invazijske snage idu korak naprijed, korak nazad.

U sklopu ratnih nagađanja su, dakako i ona: što je sa Saddamom Husseinom i njegovim sinovima Udayem i Qusayem? Glasnogovornik Bijele kuće Ari Fleischer je rekao kako Washington nema potvrdi o tome je li bagdadski diktator živ ili mrtav. No, u četvrtak se, ponovo, na iračkim tv ekranima pojavilo nasmijano Saddamovo lice u okruženju najbližih članova obitelji.

Gdje je, dakle, istina o vojnom raspletu iračke drame? Čija su izvješća točnija - angloamerička ili iračka? Neovisna katarska tv postaja Al-Jazeera, ali i turski reporteri s lica mjesta, bacili su novo svjetlo na brojne iračke bojišnice, barem toliko da gledatelji i čitatelji širom svijeta dobiju koliko toliko objektivnu sliku o krvavoj iračkoj zbilji:

1. AL-FAW: Britanci su već prvog dana rata javili da je taj mali istureni poluotok stiješnjen između Irana i Kuvajta, preko kojeg vodi naftni terminal u Zaljev, pao u njihove ruke. Potvrdu te vijesti nisu slijedile radoznale tv kamere, da bi se kasnije utvrdilo da su britanske amfibijske snage vrlo učinkovito odbačene. Ono što je potvrđeno, to je zauzimanje pograničnog iračkog mjesta Safwan.

2. UMM QASR: Prema britanskim izvješćima, Umm Qasr, važna luka na plovnoj rijeci Shat-el-Arab, pao je u savezničke ruke već drugog dana operacije »Iračka sloboda«. No, »oslobođenje« tog grada danima nisu mogli potvrditi neovisni izvori. Kasnije je javljeno da je zauzet dio luke, a potom i cjelokupni grad. Međutim, irački vojni izvori odlučno opovrgavaju pad Umm Qasra, već samo nekih prstenova njegove obrane.

3. BASRA: Izvješća o padu tog ključnog grada sa oko 1,5 milijuna stanovnika, na jugu Iraka, pristigla su odmah nakon navodnog zauzimanja obližnjeg Umm Qasra. Ugledna britanska izvještajna agencija BBC javila je da je grad zauzet, ali da saveznički vojnici još ne žele ući u grad kako ne bi došlo do stradanja civilnog stanovništva. Nešto kasnije, kad su izvješća katarske tv postaje Al-Jazeera sa lica mjesta opovrgnula zauzimanje grada, javljeno je da je zauzeta jedna trećina Basre. Ono što se pouzdano zna, je činjenica da je u ruke savezničkih snaga palo samo jedno selo udaljeno dvadesetak kilometara od grada, te da se bitke britanskih napadača i iračkih branitelja još vode.

4. KERBALA - NAJAF: Među gradovima koji su zauzeti na velikom vojnom pohodu prema iračkoj metropoli spominjani su sveti šijitski gradovi Kerbala i Najaf. Štoviše, angloamerički izvori su javili da su savezničke invazijske snage ostavile te gradove iza sebe i da su se našle već pred samim predgrađima Bagdada. Riječ je, kako se tvrdi, o ulasku u tzv. crvenu liniju iračke obrane, udaljenu tridesetak kilometara od središta grada. Iračani su kao odgovor prikazali olupine oborenog visokosofisticiranog višenamjenskog američkog borbenog zrakoplova F/A-18 »hornet« i jurišnog helikoptera »blackhawk«. Obje letjelice su oborene na prilazima Kerbali.

5. AL-KUT: Washingtonski i londonski izvori su javili i o uspješnom napredovanju savezničkih snaga iz smjera grada Al-Kuta, udaljenog 175 kilometara od Bagdada. Rečeno je da je grad pao, a da su se njegovi branitelji razbježali ili predali. No, jedan ruski reporter javio je u srijedu da je jedinim osobnim vozilom, bez ikakvih prepreka, došao iz Bagdada u Al-Kut.

Kazao je kako nema ni govora o tome da se taj grad nalazi u američkim rukama.

6. MOSUL - KIRKUK: Irački naftni gradovi Mosul i Kirkuk su sve češća meta angloameričkih borbenih zrakoplova. Snažne razorne bombe pale su u srijedu na četvrt grada u kojem žive irački kršćani. Iračka tv mreža objavila je da je ubijeno ili ranjeno oko četrdesetak osoba, isključivo civila. Bombardira se i Kirkuk, a stradaju, kao i uvijek, nedužni građani. Amerikanci, koji pokušavaju s Kurdima na sjeveru Iraka uspostaviti sjevernu frontu, javili su o polaganom ali sigurnom primicanju tamošnjim golemim naftnim poljima. Irački zapovjednici s terena tvrde, međutim, da crte otpora ostaju čvrste i nepromijenjene.

7. BAGDAD: Hoće li Bagdad, nakon petnaest dana, anglo-američkog pohoda na Irak uskoro pasti? Pentagon kaže da se čekaju nova pojačanja (najvjerojatnije sa sjevera). Činjenica što saveznički vojnici još ne ulaze u grad opravdava se nastojanjem da irački branitelji okrenu oružje prema Saddamovom bunkeru i zbace njega i njegovu diktatorsku kliku. Promatrano iz tog kuta, sve podsjeća na skori početak neslavnog kraja Saddamova režima.

Gdje je granica između ratne istine i psihološko-propagandnog stroja, teško otkriti. Ipak sigurno je: invazija na Irak ne teče ni izbliza onako kako su to očekivali planeri Pentagona, a još manje u Glavnom zapovjednom stožeru američkog generala Tommyja Franksa u Kataru. Unatoč visokoj američkoj vojnoj tehnologiji 21 stoljeća, kojoj se suprotstavlja iračko oružje zaostalo iz Zaljevskog rata 1991., rat sa braniteljima Saddamovog režima ušao je u treći tjedan. Iako je pobjednik unaprijed poznat, otpor Iračana mogao bi potrajati još tjednima, a možda i mjesecima.

U toj neravnopravnoj borbi, svenarodni irački otpor koji je jasno oslikava na sceni, potvrđuje da ciljevi zbog kojih se vodi rat nisu vrijedni golemih ljudskih žrtava i materijalnih šteta. Svakako, još manje teško predvidivih posljedica koje bi mogle proisteći kako za zaljevski regiju, tako i za cijeli svijet.

Salih Konjhodžić