O preventivnom djelovanju štošta se može reći. I SAD je svoj pohod na Irak od početka tumačio kao preventivno djelovanje kojemu je cilj spriječiti režim Sadama Huseina da podržava terorizam u svijetu i koristi oružja masovnog uništenja koja navodno skriva. Premda inspekcija UN-a nije nepobitnim dokazima potkrijepila strahove da Irak posjeduje takozvano nekonvencionalno oružje i kani ga upotrijebiti, Amerikanci i njihovi saveznici i ne čekajući UN odlučili su preventivno djelovati. A na drugoj strani stoje stručnjaci međunarodnog prava koji tvrde da preventivni rat nije dopušten. Štoviše, osuđen je Nirnberškom presudom njemačkim ratnim zločincima, prokazujući Hitlerove napade na druge države pod izlikom preventivnog djelovanja, ilegalnima.

Je li onda hrvatska policija trebala uredovati prema neposlušnim prosvjednicima, obrazlažući to prevencijom? U demokratskim sustavima policija, jedini legitiman posjednik prava na upotrebu sile, mora biti strpljiva do krajnjih granica. Pa čak i ako locira neku skupinu koja ima »opake namjere«, dužna je biti korektna do krajnjih granica – praktički sve dok ta »neprijateljska strana« s riječi, ma koliko ružne bile, ne pređe na djelo. A kada policija uzvrati na napad te umiri ili uhiti izgrednike, to onda više nije prevencija nego postupanje po zakonu u svrhu održavanja reda i mira.

Među dvjestotinjak mirnih prosvjednika moglo se naći i nekolicinu bukača, pa čak i ljudi sklonih nasilju, ali i dalje ostaje upitno s kolikom je sigurnošću policija mogla znati da će se situacija izroditi. Pozivati se sada na to da su sedmorica inkriminiranih imali maske koje nisu htjeli skinuti ni nakon opetovanih poziva, te da njihove namjere nisu bile jasne, čini se nedovoljnim. Pretpostavke često vode do krivih zaključaka, a njihovu cijenu najčešće plaćaju nevini, svi oni koji mogu biti ugroženi preventivnim djelovanjem vojske ili policije.

Očito, u strahu su velike oči. Kako je prosvjedna povorka iz dvorišta zagrebačkog Filozofskog fakulteta krenula k američkom veleposlanstvu, policija je željela isključiti i najmanju šansu da se tamo dogodi neki izgred. Tek što su zacijelile rane verbalnih okršaja hrvatskih vlasti i američkog veleposlanika, pa se čini da su hrvatsko-američki odnosi ponovo na uzlaznoj putanji, procijenjeno je kako bi bilo kakvim nasilnim činom na Zrinjevcu sve bilo vraćeno dva koraka nazad. Naoko bila bi to mala politička i diplomatska »žrtva« za veliki ulog u međunarodnim odnosima, gdje se mala Hrvatska lako može izgubiti u usporedbi s velikom Amerikom.

No, kada je riječ o građanima Hrvatske i njihovim demokratskim i ljudskim pravima, manja bi šteta bila učinjena da su prosvjednici sačekani dok ne iskažu svoje prave nasilničke namjere (ako su ih imali) pa da se onda učinilo ono što treba (Amerikanci se sigurno ne bi bunili niti bi za to imali razloga), nego da se djelovalo preventivno, ma kakvog profila maskirani bili, i sve nas zajedno navelo na razmišljanje imamo li pravo ubuduće bilo zbog čega protestirati a da netko »preventivno« ne osujeti naše namjere, pa i prikazujući ih drukčijim od stvarnih.