Vjesnik: 04. 04. 2003.
Nesigurni Banski dvori
SANJA KAPETANIĆ
Iz Banskih su dvora, zapravo iz kabineta triju potpredsjednika Vlade, ukradene četiri umjetničke slike, među kojima i tri vrijedna djela Mencija Clementa Crnčića. Odabir slika i kabineti iz kojih su ukradene govore da su kradljivci vrlo dobro znali što, gdje i kako ukrasti a da se to ne primijeti odmah.
U Hrvatskoj vjerojatno nema stotine lopova koji bi znali kako neopaženo iz Banskih dvora ukrasti baš vrijedne slike i kako pronaći kupca za njih. Na Ministarstvu unutarnjih poslova je sada da dokaže kako neće dopustiti da se sjedište hrvatske izvršne vlasti i dalje koristi kao dobro opskrbljeno samoposluživanje za kradljivce umjetnina. Ali i da ozbiljnije poradi na osiguranju Banskih dvora i ostalih zgrada visokog rizika.
No i na građanima je da na pitanje sigurnosti sjedišta hrvatske vlasti – Vlade, Sabora i sudova – i njenih dužnosnika počnu malo drukčije gledati. Bez obzira na neugodna iskustva koja smo imali zbog vrlo strogog osiguranja pokojnog predsjednika Tuđmana, što nas je, na primjer, beskrajno nerviralo prometnom paralizom pola grada zbog svakog prolaska predsjednikova auta. Pa je mnogima bilo baš simpatično, a djelovalo je i vrlo demokratično što su otpušteni policajci mjesecima protestirali tako što su doslovce kampirali (sa šatorom, foteljama i televizorom) ispred premijerovih prozora, a nitko se nije uzrujao ni kad su ga povremeno gađali jajima ili jogurtom. Obično se komentiralo: »Pa nisu jaja meci, a jogurt puška ili pištolj«.
No nešto više reda ipak se može i mora unijeti u osiguravanje institucija vlasti i dužnosnika. To će, doduše, značiti manje komocije za one kojima nije na pameti počiniti išta loše, ali i domaća i inozemna iskustva nam govore da ono što je simpatično i djeluje veoma demokratično ne znači da je sigurno ili da nas štiti od kriminalnog kaosa. Svijet jednostavno tako ne funkcionira.
A svako ozbiljno osiguranje najbolje funkcionira ako se u što većoj mjeri poštuje pravilo bolje spriječiti nego liječiti.
Sjetimo se samo višestrukog ubojstva u zagrebačkoj Palači pravde koje se moglo spriječiti da su strogo kontrolirani svi ulazi u zgradu suda.