Novi list: 05. 04. 2003.
Okršaj HNS-a sa SDP-om pomaže Sanaderu
Nedavno istraživanje IRI-ja pokazalo je uspon HNS-a na račun Račanove i Tomčićeve stranke, kao i pomaljanje neke treće opcije u Hrvatskoj koja je u sukobu i s HDZ-om, i sa SDP-om. Gospodin Godot, kao i u Becketovoj drami, ipak neće doći, nego će u Banske dvore vjerojatno stići Ivo Sanader
Piše: Branko Podgornik
Izbori će se održati negdje u listopadu, prema dogovoru Ivice Račana i Zlatka Tomčića postignutom prije više od mjesec dana. Proteklog je tjedna Sabor konačno odredio i izborni zakon, što znači da je razdoblje ozbiljnog posla u hrvatskoj politici na izmaku, a političke stranke uskoro će se latiti borbe za glasače, ali i za podršku Europske unije i SAD-a.
Ljudi iz okoline premijera Račana procjenjuju da će Vladi preostati samo dva mjeseca za obavljanje važnijih državnih poslova. Kad u lipnju Papa posjeti Hrvatsku i kad počne otvaranje dionica autoceste prema Splitu i Rijeci, ni Račanu neće preostati drugo nego da se i sam preusmjeri na jesenske izbore i kampanju.
Račan se ovih dana našao pod neizdrživim pritiskom vlastite stranke frustrirane zbog njegove pasivnosti i podatka iz ožujskog istraživanja koje je proveo američki institut IRI zajedno s hrvatskim Pulsom: dok HDZ vodi sa 22 posto glasova, SDP je pao na samo 13 posto, jer su se njegovi glasovi prelili HNS-u koji navodno ima 9 posto potpore.
Ti su podaci potaknuli slavljeničku atmosferu u HNS-u, to više što su predsjednik Stjepan Mesić i ministar obnove Radimir Čačić, prema tom istraživanju, postali najpopularniji političari u državi. Međutim, rezultate treba uzeti i sa određenom rezervom. Iako IRI-jeva istraživanja već tradicionalno spadaju među najpouzdanija, treba imati na umu da prije svakih izbora, u svakoj demokratskoj zemlji, počinje i međustranački »rat istraživanjima«. HNS, po svemu sudeći, jedna je od prvih stranaka koja je počela takvu kampanju.
Naime, istraživači IRI-ja – a njihovo istraživanje novinari nisu dobili u cijelosti, nego samo kraću verziju, priređenu za javnost – nalaze se barem dva čudna podatka koja bacaju sjenu sumnje na cijeli uradak.
Prvo, na jednom mjestu prikazani su postoci potpore koju veće stranke uživaju posebno u gradu, a posebno na selu. Jedino je uz HNS rubrika »ruralne sredine« ostala prazna, dok je uz gradove upisano 12 posto potpore. Iz toga nije jasno ima li ta stranka uopće potporu na selu, ili istraživači nisu htjeli objaviti taj podatak.
Drugo, istraživači tumače da je podrška HNS-u porasla jer su se toj stranci prelili glasovi SDP-a i HSS-a. Prelijevanje socijaldemokratskih glasova HNS-u ne mora biti sporno, jer to je »prirodan« put kojim idu glasači nezadovoljni navodnom SDP-ovom »mlakošću«. No, podatak da tim istim putem kreću i glasači HSS-a, koji su najčešće bili rezervni HDZ-ovi glasači, doista je nešto nevjerojatno i nezabilježeno u hrvatskoj politici.
Poznato je da mnogi konzervativni pristalice HSS-a teško podnose i koaliciju s Račanom, a podatak da nezadovoljni Tomčićevi birači odlaze još dalje – jednoj liberalističkoj stranci – doista je nešto novo. Ako je to doista tako, bio bi to znak da u hrvatskoj politici nestaju tradicionalne ideološke podjele vezane uz Tuđmana i Račana, a da je te podjele počela nadvladavati neka treća, avangardna »proeuropska opcija« koja je u sukobu i sa SDP-om i s tradicionalnim blokom oko HDZ-a. Budući da su SDP i HDZ prošlih godina postali umjerene i realistične stranke, čini se da najdublja podjela u hrvatskoj politici više nije između Ivice Račana i Ive Sanadera, nego između Vesne Pusić i svih ostalih.
Članovi HNS-a u stvarnosti se i ponašaju kao »alternativa« svima i samo je pitanje hoće li ih kao takve prepoznati i birači na izborima. Još danas nikome nije jasno u kojoj izbornoj jedinici HNS može prijeći prag od pet posto, osim na području Zagreba i Varaždina, s obzirom da se ta stranka svodi samo na dvoje poznatih političara.
Prema istraživanju koje je nedavno naručio HDZ na 5.000 ispitanika, stvari izgledaju malo drukčije. Prema njemu, HDZ dobiva 34 posto glasova, a SDP nešto više od 17 posto. Odnosi među strankama i njihov poredak u tom su istraživanju navodno slični kao i u IRI-jevom, ali se ta dva izvora ne poklapaju kad je riječ o položaju HNS-a. Prema HDZ-ovim rezultatima, HNS u cijeloj Hrvatskoj samo 3,7 posto. I ovo istraživanje treba uzeti s rezervom. Nije poznat ni podatak tko ga je proveo. Zna se, doduše, da ga je naručio HDZ. Ono prvo proveo je IRI kao američka institucija, ali njezin predstavnik u Hrvatskoj je član HNS-a.
SDP još nije objavio neko svoje istraživanje, ali kada se to dogodi, rezultati će i za socijaldemokrate vjerojatno biti bolji. Iako izborna kampanja službeno nije počela, očito je da je HNS već sada vodi na račun SDP-a, a prilično je jasno kako će ona i završiti. Zna se da se Vesna Pusić ne može ostati na vlasti bez koalicije s Račanom, i obrnuto. Nastavak njihove međusobne borbe za birače, koju Račan iz petnih žila nastoji utišati, okončat će se njihovim zajedničkim porazom, bez obzira na eventualni izborni inženjering.
Istraživači IRI-ja preporučili su strankama petorke da ostanu zajedno i poslije izbora, tvrdeći da birači žele istu koaliciju, ali efikasniju i takvu u kojoj će HNS dobiti veću ulogu. Neki u našoj javnosti očekuju da će jačanje HNS-a otvoriti put prema »trećoj Hrvatskoj«. No, kao i u Becketovoj drami, očekivani gospodin Godot neće stići, nego će na vlast vjerojatno doći Ivo Sanader i HDZ, nakon što je otvoreno podržao SAD u akciji u Iraku. Nakon toga Račan, očito, više nije nužno potreban ni Amerikancima.