Ulog u igri oko Bobetka bio je golem. S jedne strane optuženi stožerni general je u stanju koje definitivno onemogućava njegovo sudjelovanje u postupku pred Kaznenim sudom u Haagu. S druge strane međunarodne sankcije, ako se optužnica ne uruči do 4. travnja, imale bi nesagledive posljedice za državu.

Priča je završena spretnim i sretnim spletom okolnosti. Optužnica je poslana poštom, odvjetnik generala Bobetka je primio i potpisao prateći dokument preporučene pošiljke. Kuverta u kojoj je optužnica bila poslana sadržavala je vrlo precizne oznake Ureda za suradnju s Haaškim sudom i Vlade Republike Hrvatske. To što je odvjetnik Mišetić otvorio kuvertu, vidio njen sadržaj pa potom pošiljku vratio poštaru, prema kazneno-pravnim odredbama nacionalnog zakona, više nema nikakvog učinka. Optužnica je zaprimljena, jer zakon ne poznaje slučaj u kojem nezadovoljna stranka može vratiti pošiljku samo zato što ne želi prihvatiti njen sadržaj.

S obzirom na pravila igre između Zagreba i Haaga to je uručenje sasvim legalno. To više što je još 20. rujna 2002. godine general Janko Bobetko potpisao podnesak kojim obavještava i Vladu RH i Ured za odnose s Haagom o tome da svi pismeni podnesci, uključivo i optužnicu, mogu biti dostavljeni njegovim odvjetnicima. Taj je dokument, nažalost, bio do zadnjeg dana sasvim izvan igre u slučaju »kako uručiti optužnicu«.

Međutim, na vrijeme je isplivao na površinu, na vrijeme je njegov sadržaj iskorišten na zakonski način i na vrijeme je haaškim pravosudnim tijelima dostavljena informacija o tome da je optužnica, prema zakonu, uručena generalu Bobetku. To što je on nepokretan, a, prema izjavama njegovih liječnika, često nije pri svijesti, za sam čin uručenja nema nikakvih pravnih posljedica.