Niti je bilo vruće, niti polemično. Račanu se nisu ni dlanovi orosili, ali su se zato njegovim odanim sljedbenicima zažarili. Dlanovi, ne obrazi. Toliko ih je ponio predizborni optimizam njihova šefa da su očito zaboravili što su mu ono imali reći, a tihi otpor nezadovoljnika pretvorio se u glasnu podršku jednomislećega Glavnog odbora, čiji kakofoničari, reklo bi se, nisu stigli napisati govor ili više ne stanuju ovdje. I tako je račanovska filozofija "samozadovoljstvom protiv samokritike" ponovno pobijedila SDP.

Pljesak svome završnom govoru Račan je okvalificirao kao najbolji dokaz da stranka ima povjerenja u sebe i politiku koju gura u Hrvatskoj, što će na posljetku, uvjeren je, rezultirati visokim rejtingom SDP-a i vjerojatno još jednim mandatom u Banskim dvorima. IRI-jevih 13 posto za hrvatske socijaldemokrate nije ni alarmantno ni zbunjujuće, jer SDP tek sada kreće u kampanju u kojoj će zapravo imati lak zadatak: dobre rezultate vladajuće koalicije konačno adekvatno i promovirati u javnosti. Naime, što? Cijeli je problem s padom popularnosti ove trećesiječanjske predvodnice u lošoj prezentaciji Vladinih učinaka, ali, kako veli Račan, do izbora je najmanje još šest mjeseci, što je dovoljno da se biračima predstave uspjesi ove dalekometne Vlade.

Niti je ova Vlada rasprodala, niti prezadužila Hrvatsku, a još manje stoji da nema rezultata u borbi s nezaposlenošću. U tri je godine, veli Linić, prodala samo 31 poduzeće, tek osam strancima, a naslijeđeni vanjski dug od 10 milijardi dolara povećala je za samo pet milijardi, ali tko se toga plaši, ne vjeruje u razvoj i u Hrvatsku, poručio je impresivni Linić. Nezaposlenost je za ciglih dvije tisuće ljudi manja nego na početku 2000. g., a broj zaposlenih za čak 19 tisuća veći! Ergo, o čemu to zloguci proroci govore kod tako dojmljivih rezultata, konzekventno kojima ova Vlada i ovaj SDP imaju pun kufer razloga za optimistički juriš na još jednu sezonu (v)ladanja u Banskim dvorima .

Još kad Linić i Crkvenac po uzoru na Čačića snime "spot istine" o velebnim Vladinim uspjesima, izbori će biti tek formalnost. Svaka se istina plaća, to je Čačić prvi shvatio. Navodno zbog neupućenih Šibenčana, koji, zamislite, nemaju pojma da se gradi autocesta, odlučio ministar riječju i slikom, o trošku poreznih obveznika, informirati neuki puk. Jer, kad na HTV-ovu spotu ljudi vide da se cesta gradi, o tomu više nema spora, pa i ako sami ne opaze ni bagera ni razrovane trase.

Možda bogohulnici drže dokazom nesposobnosti ove vlasti banalnost da su tri Vladina potpredsjednika pokradena, a da nisu ni zamijetili kako zidove njihovih elegantnih ureda više ne krase umjetnička djela Klementa Crnčića, nego manje vrijedne "zamjene", ili to što je domišljati lopov uspio umjetničku sliku neopazice zamijeniti jeftinom reprodukcijom s poklopca bombonijere? Možda neki oportunističko vrludanje s optužnicom stožernom generalu Janku Bobetku, akrobatskoj ekvilibristici Račana usprkos, zlokobno vide kao nemoć i nesnalaženje ove vlasti? Ili je nekomu palo na pamet da i vladajuća koalicija ima svoga Ivića Pašalića, svoje privilegirane tajkune i svoje podobničke "kardrovirke", pa ih sada želi diskreditirati na tome?

Tkogod bi pomislio da takvim nevjernicima suflira sam Zdravko Tomac, čovjek širokog spektra političkih interesa i ambicija, koji iz uskogrudnoga SDP-a već dugo odlazi priželjkujući da ga napokon izbace. Tomcu je u SDP-ovoj koži odavno tijesno, neugodno, gotovo mučno. De facto, otkako je Dražen Budiša izgubio predsjedničke izbore, a on osobno tu činjenicu doživio kao vlastiti poraz (budući da je bio najsnažniji Budišin lobist) i svojevrsnu Račanovu izdaju.

Drugi je udarac doživio s detronizacijom Milana Bandića s funkcije zagrebačkoga gradonačelnika, a na posljetku je stigla i obiteljska žrtva u liku Tomčeve sestre, koju je smijenio ministar branitelja Milan Pančić. I bi preveć. Nostalgični član Vlade nacionalnog jedinstva prošle je subote, umjesto na sjednicu Glavnog odbora svoje stranke, znakovito stigao na konvenciju jedne druge - Demokratskog centra, i to predstavljajući Forum hrvatske sloge. Distanciranost od SDP-a, stranke koja je obilježila njegovu ukupnu političku prošlost, gotovo je manji problem od egzaltiranih poruka što ih je tamo izgovorio lobirajući za Matu Granića kao novog hrvatskog premijera.

Je li to Tomac u Graniću našao svoga novog Budišu...