Vjesnik: 07. 04. 2003.

Pobjeda kao poraz, poraz kao pobjeda

JURICA KÖRBLER

Rat nije gotov – »ni blizu kraja«, kako kaže australski premijer John Howard – ali nema dvojbe kako će završiti. Ulaskom tenkova u Bagdad koalicija će postići cilj, cijena za to će još biti visoka, ali Saddamovi posljednji dani na vlasti istječu.

I dok je odlučujuća bitka za Bagdad u punom jeku postavlja se pitanje hoće li ovaj rat imati pobjednika i poraženog. Nema sumnje, pobijedit će koalicija, ali kakva će to pobjeda biti? Irak je razrušen, strašne slike otvorile su bezbroj pitanja. Je li takav rat uopće i trebao? Rat koji je ujedinio razjedinjeni Irak, izazvao revolt muslimanskog svijeta, podcijenio Ujedinjene narode, razjedinio ujedinjenu Europu.

I što dalje? Hoće li poslijeratni Irak graditi Iračani, uz pomoć međunarodne zajednice, ili će Amerikanci biti u prvom planu? Britanski premijer Tony Blair se, još od susreta s američkim predsjednikom Georgeom Bushem u Camp Davidu, zalaže da UN vodi poslijeratni Irak, ali ne kao humanitarna udruga. Amerikanci zasad šute.

Novi svjetski poredak ovim je ratom definitivno promoviran. Posve je jasno tko vodi glavnu riječ u svijetu, a institucije poput UN-a, EU-a, pa i NATO-a čeka znatna transformacija žele li uhvatiti korak s jedinom svjetskom velesilom, Amerikom. Rusija i Kina sve su više kulise kada treba pokazati svjetsko »višestranačje«. Odluke se donose u Washingtonu i one predstavljaju i akciju i reakciju.

I zaista, tehnološki superiornoj Americi nitko ništa ne može. Odluči li Washington da će u borbi protiv terorizma sljedeći cilj biti Sirija, Irak ili Sjeverna Koreja to će se zaista dogoditi, bez obzira na to što će i tada Francuska upozoravati na posljedice, Papa moliti za mir, a Rusi slati upozorenja. To je realnost današnjeg svijeta.

Drugo je pitanje može li svijet funkcionirati samo s jednom velesilom koja procjenjuje, odlučuje i odluke provodi sama ili s onima koji joj se pridruže. Amerikanci će međunarodnoj zajednici još trebati odgovoriti i na ključno pitanje: je li Irak zaista bio prijetnja cijelom svijetu?

A što će biti s terorizmom, nitko ne može predvidjeti. Egipatski predsjednik Hosni Mubarak kaže da će ratne slike iz Iraka stvoriti stotinu novih Bin Ladena.

I sve se opet vraća na početak: može li se terorizam iskorijeniti oružjem? Nije li ipak riječ o dubokom nerazumijevanju civilizacija, što za sudbinu svijeta može biti kobno. Ratna pobjeda tako bi dugoročno mogla postati poraz, a oni koji će sada izgubiti mogli bi to dugoročno smatrati pobjedom.