Ovih je dana počela konačna demontaža tzv. Republike Srpske, tvorevine u susjednoj BiH stvorene na zločinu, poput pokojne joj "prijateljice" tzv. Herceg-Bosne. Time je započeo drugi čin koji bi trebao rezultirati potpunim dokidanjem velikosrpske tvorevine i uspostavom države BiH na cijelom njezinom teritoriju. Nakon svojedobne afere "Orao", odnosno otkrivanja da je tzv. RS prodavala oružje Iraku, i nedavnog otkrivanja špijunskih aktivnosti vojske tzv. RS, što je u suprotnosti s Daytonom, uslijedili su odlučni, za budućnost BiH možda i ključni potezi visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Paddyja Ashdowna. Prvo je, svjestan da će ga Ashdown zbog navedenih afera smijeniti, odstupio srpski predstavnik u Predsjedništvu BiH Mirko Šarović. Njegova ostavka je i rezultat dogovora vodstva tzv. RS, koje je računalo na to da će time zaustaviti demontažu njihove tvorevine. U procjeni su se, a to najbolje potvrđuju Ashdownovi potezi, prevarili. Naime, nakon Šarovićeve ostavke uslijedili su potezi koji najavljuju bitne promjene ne samo na vojnom planu, nego i što se tiče cjelokupnog ustroja i budućeg funkcioniranja BiH.

Sadašnja dvoentitetska i trokomponentna vojna struktura u BiH se definitivno ukida, a novi bi vojni ustroj, koji će u potpunosti biti pod državnom kontrolom, dakle kontrolom BiH, trebao zaživjeti od 1. siječnja 2004. godine. Ako entiteti do tada ne provedu nužne vojne reforme, to će, sukladno svojim ovlastima, učiniti Paddy Ashdown. Promjene na vojnom planu su nužne ne samo zbog činjenice da sadašnji ustroj ne funkcionira i nije održiv jer nešto slično ne postoji nigdje u svijetu, nego i zbog toga što su ministar obrane i jedinstvena vojska uvjet za ulazak BiH u program Partnerstvo za mir. Otpora promjenama, što iznenađuje, nema u tzv. RS, ali se navedenom, što ne iznenađuje, protive predstavnici nekih hrvatskih stranaka u BiH, strahujući da bi time Hrvati mogli biti marginalizirani u budućoj zajedničkoj vojsci. Bez obzira na stvarne razloge protivljenja i njihovu (ne)utemeljenost, posve je jasno da je svaki pokušaj opstrukcije provedbe vojnog preustroja, ma od koga dolazio, osuđen na neuspjeh.

Naime, Ashdownovom odlukom, tzv. RS, doduše zasad samo formalno, više nije "država", odnosno ostala je bez svoje "državnosti, suvereniteta i nezavisnosti". Navedeni su termini izbačeni iz ustava tzv. RS i njezina zakona o obrani, što zasigurno predstavlja značajni korak u njezinu konačnom dokidanju, koje neizbježno slijedi.