Kad je prije nekoliko mjeseci problematična prodaja tog hvarskog poduzeća Termama Čatež isplivala na površinu, svima je bilo jasno da je na pomolu jedna od najvećih privatizacijsko-turističkih afera. Mnogi su tvrdili da je čak i najveća te da će se vladajući teško izvući iz tog gliba. A kad je još pritom HSS iz svih oružja udario i po svom koalicijskom partneru SDP-u, želeći svu odgovornost u procesu privatizacije tog kompleksa svaliti na Račanovu stranku, slučaj hvarskih hotela pokazao je svu krhkost koalicijske vlasti.

Vidjelo se da će se pukotine teško pokrpati, a najveći ceh za skandal platili su upravo esdepeovci. Iako su oporbenjaci - dočekavši ovu »izvrsnu« smeč-loptu da Račanovoj vladi još jedanput skoče za vrat (HDZ je želio iz petnih žila pokazati da nisu samo njihovu vladu krasile sumnjive privatizacije!) - u nekoliko navrata tražili da se u parlamentu otvori rasprava o Sunčanom Hvaru, ta neugodna tema nikako nije stizala na dnevni red. Uvijek dobro obaviješteni kuloari govorili su da je riječ o velikom dealu između SDP-a i HSS-a.

Esdepeovci su bijesno optuživali Tomčića i njegovu stranku da se uvijek pokušava izvući od odgovornosti za loše poteze vlasti, ali se zato guraju u prve redove kad je riječ o nečem dobrom što je petorka učinila. Tvrdili su da će upravo Sunčani Hvar Tomčiću, kao najvećem stranačkom »trgovcu«, biti idealan povod da počne trasirati odstupnicu od sadašnjih partnera i prije izbora pogledavati prema Sanaderovu HDZ-u.

No, kada se afera iz buktinje pretvorila u požar, prvi su SDP-ovi i HSS-ovi ljudi zabranili svako daljnje prepucavanje i izlaženje u javnost s podacima vezanim za Sunčani Hvar. Privatizacija je stopirana, Slovenci otpali, a za urod ovogodišnje turističke sezone u tom kompleksu morat će se pobrinuti sami Hvarani; snaći se kako znaju i umiju, jer novog vlasnika nema. I pitanje je hoće li ga uopće biti.

Nakon što je gotovo službeno objavljeno da će izbori najvjerojatnije biti u ranu jesen, sve su političke stranke već u startnom položaju. Da je predizborna kampanja već odavno počela svima je jasno, ali sada, nakon što je u Saboru upravo usvojen Izborni zakon, istina nešto izmijenjen, a vladajući odlučili da će Hrvatska drugi put zaredom na izbore po istom modelu, velike su kombinatorike opasno krenule. Danonoćno se u stranačkim središnjicama računa tko će s kim i gdje, a većini je zajedničko da najavljuju samostalan izlazak na izbore. Svi se kunu u to da su sami sposobni prijeći izborni prag, ali se u »kuhinjama« iza kulisa žestoko kuha. Stoga i nije čudo da se šuška o svakojakim kombinacijama koje bi se mogle pojaviti na izbornim listićima, toliko raznovrsnim da prosječnoga građanina zacijelo može zaboljeti glava.

Tako je u HDZ-u - u kojem već mjesecima vlada slavljeničko raspoloženje, jer je tamošnje vodstvo više nego uvjereno u povratak na vlast - nakon usvajanja Izbornog zakona euforija ipak splasnula. Nakon odluke da dijaspora ima najviše dva predstavnika u Saboru, lica hadezeovaca su dobila zabrinute izraze. Dobro je, naime, poznato da je upravo dijaspora bila najtvrđi kamen-temeljac HDZ-ova biračkog tijela. Pa je sada Ivo Sanader ipak za korak unatrag od Banskih dvora, čemu se hadezeovci toliko nadaju.

Nije, međutim, svejedno ni manjim strankama, jer nisu sigurne hoće li taj čarobni petpostotni prag prijeći ili ne. Zato sada svi kombiniraju i planiraju, a ishod je izbora doista neizvjestan. Ali, zato je izvrstan smisao za politički marketing i samopromociju i opet pokazao Zdravko Tomac. Umjesto da kurtoazno pozdravi konvenciju Demokratskog centra, kao što je to red, uspio je sam sebe ugurati pod svjetla medijskih reflektora. I ponovo iznova otvoriti priču o svom sukobu s Račanom i SDP-ovim vodstvom, zavrtjevši priču o tome odlazi li ili ne po stoti put iz stranke. I ako odlazi, zašto odlazi, a ako ne odlazi, zašto to ne radi i kada će to napraviti.

Ali, koga uopće, osim možda članove stranke, zanima odlazi li ili ne Tomac? Zašto bi građani morali slušati i čitati o prepucavanjima između Tomca i njegovih esdepeovskih drugova? Građane zanimaju odgovori na praktična, životna pitanja, a ne besmislene pričice o tome tko od političara gdje ostaje, i kamo ide. Političari su se ionako već odavno pobrinuli za sebe, pa je potpuno suvišno razbijati glavu s naklapanjima o njihovim transferima.