Dok su čizme američkih marinaca jučer koračale samim središtem Iraka, signal iračke televizije prestao je emitirati, a u bagdadsko dopisništvo katarske Al-Jazeere upala je bomba. Poginuo je jedan dopisnik Al-Jazeere. Nekoliko sati poslije toga, granate ispaljene iz američkog Abramsa pogodile su bagdadski hotel Palestina u kojem su smješteni strani novinari, ubivši snimatelje Reutersa i jedne španjolske postaje i ranivši još nekoliko novinara.

Bushovo »oslobađanje« Iraka bilo je prezentirano kao hi-tech operacija, kao kirurško odstranjivanje Sadamovog malignog tkiva s tijela iračkog naroda, a novinari su samo trebali u svijet odaslati odgovarajuću sliku tog »božanskog« rata protiv »Zla«. »Istinu« o tome trebali su svijetu objaviti američki i britanski novinari pridruženi okupacijskim jedinicama, dok su ostali proglašeni nedovoljno patriotskima.

Javnost je ipak ostala šokirana surovošću i prljavošću rata koji ni po čemu nije »čistiji« od prijašnjih. Dapače. Bilo da se radi o bombi koja je eksplodirana na bagdadskoj tržnici ubivši na desetke nedužnih civila, slučaju avionske »prasice« koja je pomela nemoćne u bagdadskoj bolnici, kasetnim bombama (zabranjenim međunarodnim konvencijama) koje neselektivno ubijaju u Basri i Bagdadu. Istinu o tome, kao i o zločinima nad milijunima civila koje već treći tjedan opsjedaju američko-britanske snage u iračkim gradovima, u svijet su poslali upravo novinari i snimatelji Al-Jazeere, ali i drugih arapskih i zapadnih medija. Zato su Al-Jazeera i drugi novinari dobili bombe, jer američki pokolj ulicama Bagdada ne može početi dok su kamere uključene.