Vjesnik: 09. 04. 2003.

Tomčevi snovi o velikoj koaliciji

U političkoj stvarnosti Hrvatske mali su izgledi za veliku koaliciju svih stranaka koja će nakon sljedećih izbora preuzeti vlast i raditi da Hrvatska uđe u EU do 2007. / Za HSS, kao uostalom i za SDP i HDZ, na žalost manjih stranaka koje traže sigurnost, javna trgovina počinje nakon što se objave izborni rezultati / Neke špekulacije govore da su predizborne koalicije već formirane i da manje-više sliče na scenu kakvu imamo danas

DADA ZEČIĆ

Velika koalicija svih stranaka koja će nakon sljedećih izbora preuzeti vlast i raditi da Hrvatska uđe u EU do 2007. godine, te do tada provesti sve nužne reforme, ideja je koju je pokrenuo Forum hrvatske sloge, konkretno potpredsjednik te organizacije, SDP-ovac Zdravko Tomac. No, koliko je ona realna u političkoj stvarnosti Hrvatske?

Teško je i zamisliti da bi predsjednici suprotstavljenih političkih opcija pristali sjediti u istoj zgradi na Markovu trgu 2., gdje bi složno i predano, bez međusobnih trzavica, radili na reformama koje su nužne da Hrvatska uđe u EU. Istina je da su se sve parlamentarne stranke pokorile želji građana i potpisale rezoluciju o ulasku u EU, no politički ego ipak je jači od želje za zajedničkim, usklađenim djelovanjem. Opet unatoč činjenici da sve stranke redom stavljaju interese Hrvatske i svih njezinih građana ispred stranačkih.

Tomac je, pak, uvjeren da će Hrvatska, bez široke koalicije koja bi preuzela vlast, kao što je to svojedobno bila Vlada nacionalnog jedinstva, prokockati povijesnu šansu i zbog unutarnjih trzavica propustiti ulazak u EU.

On vidi opasnost u pobjedi bilo lijeve bilo desne grupacije na sljedećim izborima, uvjeren da nijedna nema dovoljno snage dovesti zemlju do željenog cilja, jer će kao i dosad svaki pokušaj provođenja nužnih reformi izazvati destabilizaciju zemlje.

Bilo tko da pobijedi na sljedećim izborima, morat će nastaviti reforme, no pitanje je kojim ritmom će se one odvijati. Jer, iskustvo pokazuje da što zbog neodlučnosti aktualne garniture, a što zbog činjenice da je svaka reforma postala aferom sama za sebe, cijeli proces ne teče onom brzinom s kojom bi građani bili zadovoljni. Jasno je također da je injekcija optimizma hrvatskim građanima, odnosno promjena same klime u zemlji nužna, ali u ovom trenutku nažalost neprovediva, upravo iz razloga jer je između zaraćenih političkih opcija iskopan dubok rov.

Negdje na sredini, kreće se grupacija koja, na čelu s DC-om i dijelom Foruma hrvatske sloge koja uporno pokušava promovirati ideju »treće Hrvatske«, odnosno okupiti tzv. stranke centra. One bi, kažu neki, u konačnici ipak završile pod kontrolom desne političke opcije. Druge manje stranke (LS, Libra, IDS, SBHS...), koje ionako naginju ljevici, ni ne namjeravaju ozbiljno izaći ispod SDP-ovih skuta, što vrijedi i za one strančice koje otvoreno balansiraju oko HDZ-a.

Tako je ideja o velikoj koaliciji zapravo neprovediva. Nitko ne želi popustiti u svojim stavovima, a već je odavno jasno da veće stranke svoje snage na izborima žele isprobati samostalno. No, procjenjuje se da će poslijeizbornih koalicija ipak biti, jer je bez takve vrste udruživanja, bilo SDP-u, bilo HDZ-u, nemoguće formirati vlast. Ključan faktor u svemu je HSS, »najpoželjnija udavača«, za čijom rukom posežu i lijevi i desni, i oni na sredini. Predsjednik te stranke ne krije da su HSS-ove ambicije velike, ali one su, naglašava, velike nakon izbora.

Tako da za HSS, kao uostalom i za SDP i HDZ, na žalost manjih stranaka koje traže sigurnost, javna trgovina počinje nakon što se objave izborni rezultati. Neke špekulacije govore da su predizborne koalicije već formirane te da manje-više sliče na scenu kakvu Hrvatska ima danas.

A to je jako daleko od ideje o velikoj koaliciji i drugoj Vladi nacionalnog jedinstva koja bi Hrvatsku trebala sigurno uvesti u željeno europsko društvo.