Vjesnik: 10. 04. 2003.
Svi kritiziraju, nudi li itko bolje rješenje
DARKO MARKUŠIĆ
Parlamentarna rasprava o propaloj privatizaciji Sunčanog Hvara sigurno neće pomoći tom turističkom poduzeću, koje i ovu turističku sezonu dočekuje u vlasništvu države. Sama rasprava ne može ublažiti ni štetu koja je već nastala zastojem i odgodom pojedinih privatizacijskih projekata. Smjenom bivšeg Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju usporeni su postojeći privatizacijski projekti, a već
se nekoliko mjeseci ne raspisuju novi natječaji. Novoutemeljeni pak Upravni odbor Fonda još ne djeluje.Rezultat takva ponašanja je gubitak interesa stranih investitora za ulaganje u Hrvatsku, a oni malobrojni koji još kane uložiti svoj novac javljaju se u posljednji tren, katkad i osobno donoseći ponude. Time pokazuju (ne)povjerenje u hrvatski činovnički aparat koji nije imun na korupciju i odlučivanje mimo pravila, što je, nažalost, već općepoznato.
Saborski zastupnici, posebice oporbeni (u prvom redu HSLS) na primjeru Sunčanog Hvara su pokušali, i to još čine, dokazati da su vodeći ljudi hrvatske izvršne vlasti (Linić, Župan-Rusković...) odlukom o njegovoj prodaji slovenskim Termama Čatež bili uključeni u zakulisne igre te da cijeli natječaj, ali i procjene vrijednosti hotela koje su mu prethodile, nisu provedeni pošteno.
Kritikama odluke o prodaji Sunčanog Hvara, koju je Vlada već poništila, pridružili su se i HSS-ovi zastupnici, uključujući i predsjednika Sabora Zlatka Tomčića koji vrlo rijetko osobno istupa za saborskom govornicom. On je ukazao na mnoštvo, prema njegovu mišljenju, proceduralnih nedostataka natječaja koji bacaju loše svjetlo na cijeli proces privatizacije. Postojanje dijela tih nedostataka priznali su i članovi Vlade, no rasprava se nije
i ne može ograničiti isključivo na slučaj Sunčanog Hvara. Riječ je o tome da je to samo jedan u nizu konkretnih slučajeva, a da je problem načelne naravi. Dio saborskih zastupnika, ali i političkih stranaka zastupljenih u Saboru, pa i u vladajućoj koaliciji, jednostavno nije sklon privatizaciji pošto-poto. Dio političke elite traži izgovore i zasad vrlo često uspijeva zaustaviti i unedogled odgoditi privatizaciju pojedinih poduzeća. Primjedbe su, naravno, dijelom i opravdane kada je riječ o tome da je nastavljen obrazac privatizacije naslijeđen iz doba HDZ-a, koji je kažu bio »okvir za pljačku«. Problem je, međutim, u tome što zasad ni oporba, ali niti nezadovoljnici unutar vlasti, nisu ponudili prihvatljivu alternativu. Svi dosadašnji prijedlozi temelje se uglavnom samo na kritici postojećeg modela.