Pred očima hrvatskih građana događa se nešto nezabilježeno. Prvi put Hrvatska ima na vlasti koaliciju, pa se prvi put događa da izbornu kampanju u Hrvatskoj ne započinje opozicija, nego same stranke na vlasti. Štoviše, one se ne hvale onim što su postigle u posljednje tri godine, nego kritiziraju zajedničku vladu koju golema većina ljudi u ovoj zemlji poistovjećuje sa SDP-om i Ivicom Račanom.

Ni socijaldemokrati, kako stvari sada stoje, ne vide da je Vlada postigla puno uspjeha zbog kojih bi je trebalo braniti, pa apatično promatraju konačno urušavanje koalicijske vlasti koje je počelo u Saboru protekloga tjedna, kada je HSS ultimativno zatražio ostavku ministrice Pave Župan Rusković. HDZ još nije ni počeo kampanju, ali se čini da se neće morati puno truditi na izbornom rušenju vlasti, jer će mu glavni posao obaviti sadašnji Račanovi partneri.

Iako je raspravu o toj temi zatražio HSLS Dražena Budiše, ona je Tomčiću došla kao naručena. Sukob HSS-a i SDP-a zbog namjere prodaje tog hvarskog turističkog poduzeća Termama iz Čateža, otvorio se početkom godine. Odvijao se uglavnom iza zatvorenih vrata vile Prekrižje, a kasnije je riješen kompromisom dviju stranaka na sjednici Vlade. No, sukob koji je Račan (uoči rata u Iraku) gurnuo pod tepih, Tomčić je (nakon pada Sadamovog režima) ovog tjedna ponovno otvorio, preselivši ga iz Vlade na svoj teren – u Sabor.

HSS je u četvrtak iz Sabora zaprijetio rušenjem ministrice Rusković ako se premijer Račan i Vlada u roku od dva tjedna ne ograde od njezine opetovane izjave da je namjera prodaje Sunčanog Hvara slovenskim Termama bila ispravna. Ta je prijetnja došla iz usta Ante Markova, a još je zanimljivije da je taj šef saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost isti dan počeo davati obećanja skupini otpuštenih policajaca koji već više od godinu dana prosvjeduju na Markovu trgu. Obećao im je da će tražiti izvješće zašto su otpušteni, što znači da je jedna vladajuća stranka iznenada kroz Sabor otvorila još jedan stari slučaj kojeg su ministar unutarnjih poslova Šime Lučin i Vlada smatrali okončanim.

Dan ranije Vlada je dobila dodatni udarac od sindikata koji su Račana svojom potporom doveli na vlast. Oni su iznenada odlučili na pola puta prekinuti pregovore s Banskim dvorima i poslodavcima o promjeni Zakona o radu. Sindikati su postali nezapamćeno jedinstveni, pa su se u prošlom tjednu uspjeli dogovoriti čak i o tome kako će podijeliti sindikalnu imovinu naslijeđenu iz Jugoslavije, o čemu su se bučno svađali desetak godina. Sada su složno zaključili da Vlada više vodi računa o svojim obvezama prema Međunarodnom monetarnom fondu nego prema hrvatskim radnicima.

Iako Tomčić tvrdi da njegova stranka još nije odlučila s kim će u koaliciju nakon izbora i da će o tome početi pregovarati tek kada se budu znali izborni rezultati, razvoj situacije ide u prilog HSS-ovoj koaliciji sa HDZ-om. Naime, ako se gotovo svi u ovoj zemlji ograđuju od (ne)uspjeha Račana i njegove vlade, pitanje je to će biti spreman ponovno sa SDP-om ući u koalicijsku vlast. Takvih će biti sve manje, posebno nakon što je Tomčić svojim riječima i potezima pružio ruku pomirenja HDZ-u.

Razvoj situacije pokazuje da HDZ, kako rekosmo, neće morati puno raditi na rušenju vlasti. To će morati prepustiti uglavnom članicama koalicije na vlasti, a glavni posao Ive Sanadera tijekom izborne kampanje svest će se na uvjeravanje hrvatskih građana i tzv. međunarodne zajednice da je HDZ vjerodostojna stranka koja neće iznevjeriti njihova očekivanja. To mu ne ide previše teško, jer je ostao najpopularnija stranka u državi, a nedavno je probio i led u odnosima sa Sjedinjenim Državama, kada je podržao intervenciju u Iraku. Ostaje mu još pridobiti Europsku uniju.

Jedino što je Račanu preostalo jest dizanje ruku od svega i podnošenje ostavke. Za takav izlaz u nuždi on još ima otvorenog prostora, to više što koalicijski partneri još uvijek nisu dogovorili točan datum izbora. Račan može eventualnom ostavkom iznenaditi partnere i isprovocirati izbore i prije jeseni – koje je u veljači od njega zahtijevao sam Tomčić, ali premijer nije pristajao. Međutim, Račan ima sve manje manevarskog prostora i za ostavku, jer mu ona na kraju mandata ne bi dala očekivani politički efekt. Proteklih je godina i sam postao talac vlasti koju obnaša.