Pučki pravobranitelj Ante Klarić dostavio je Hrvatskom saboru svoje izvješće o radu za 2002. godinu. Baš kao i u dosadašnjim izvješćima, Klarić je mjestimično oštar prema državnim ustanovama. Primjerice, izrijekom spominje Ministarstvo hrvatskih branitelja koje presude Upravnog suda ne provodi, ali ih komentira. Lošim je ocijenjen i rad Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a prema očekivanju, Klarić se ponovno osvrnuo i na posljedice Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom, koji je uvelike generirao imovinsko-pravne probleme i oštete ljudskih prava zbog kojih se Hrvatska često spominje i u izvješćima međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava.

Ovogodišnje se izvješće, međutim, ipak po nečemu bitno razlikuje od dosadašnjih. Riječ je o neuobičajeno dugom uvodnom dijelu u kojem Klarić podsjeća na saborsku raspravu vođenu povodom njegova prošlogodišnjeg izvješća »kako bi se dobila predodžba u kakvom je ozračju radio pučki pravobranitelj u 2002. godini«. Svakako se treba prisjetiti tirade, gotovo filipike, zastupnika SDP-a Nenada Stazića protiv pučkog pravobranitelja Ante Klarića. O radu pučkog pravobranitelja u Saboru progovorilo se u političkim kategorijama umjesto u kategorijama ljudskih prava, poštivanja Ustava i zakona, u skladu s ovlastima pučkog pravobranitelja.

Iz ovogodišnjeg izvješća ispali su problemi Roma. Naravno, pitanje je koliko su se Romi žalili na svoj položaj pučkom pravobranitelju prošle godine. Međutim, u izvješću za 2000. godinu njima je posvećeno cijelo poglavlje, a dosta prostora im je posvećeno i u izvješću za 2001. godinu. Upravo su pučki pravobranitelj Ante Klarić i njegova zamjenica Marta Vidaković Mukić itekako zaslužni za to što je javnost konačno postala, ako ništa drugo, svjesna problema Roma u svakodnevnom životu u Hrvatskoj. Međutim, Klarić je prošle jeseni, za vrijeme sudskog postupka što ga je 57 romske djece pokrenulo protiv četiri osnovne škole u Međimurju, Županije međimurske i Ministarstva prosvjete i sporta, sam odustao od dijela svog izvješća za 2000. godinu kazavši da su ocjene o stanju Roma (a jasno i nedvosmisleno spominjala se diskriminacija) pretjerane.

Ove godine manje je prostora posvećeno i dalje lošem financijskom položaju pučkog pravobranitelja. Sabor je dodijelio nešto više novca njegovu uredu (a on je odgovoran izravno Saboru), ali i dalje je riječ o skromnom iznosu (manje od pola milijuna eura godišnje).

Institucija pučkog pravobranitelja vremenom se uspjela afirmirati u Hrvatskoj kao malo koja, no iz raznih razloga čini se kako postoji opasnost da se dio te afirmacije istopi. Tome mogu pridonijeti spomenuti materijalni uvjeti rada. Ured pučkog pravobranitelja smješten je u stambenoj zgradi. Zbog dolaska brojnih stranaka, susjedi negoduju, a donedavno je haustor »ukrašavala« stara i neupotrebljiva bijela tehnika.

Zbog nedovoljno novca ne mogu se zaposliti stručnjaci koji su potrebni, nedovoljno se izlazi na teren... Saborski zastupnici (a neki od njih prošle su godine bili strašno zabrinuti za to što radi Klarić, barem u političkom smislu) mogli su, prigodom usvajanja proračuna, osnažiti tu instituciju i omogućiti njezin razvoj. Ovako je pučki pravobranitelj doveden gotovo u poziciju člana nevladine organizacije, pa mu povremeno financijski ili materijalno pomaže veleposlanstvo Kraljevine Norveške. Svaka čast Norvežanima na tome, ali ta porazna činjenica jasno ukazuje na to koliko je političarima stalo do razvoja i unapređenja ljudskih prava u Hrvatskoj.

Dapače, u posljednje se vrijeme ponovno, i to prilično često, spominje osnivanje nove institucije - pravobranitelja za djecu - iako postoji cijela mreža institucija - od lokalne razine do državnih zavoda - kojima je posao baviti se zaštitom djece. Umjesto da se osnažuje postojeća institucija - ona pučkog pravobranitelja - zakonski (proširivanjem nadležnosti i većim ovlastima) i financijski, razmišlja se o stvaranju nove. Tako ćemo umjesto jedne jake institucije imati dvije slabe. Drugog razloga (bez obzira na sve češće navođenje primjera iz inozemstva, isključivo iz onih zemalja koje imaju pravobranitelja za djecu), osim nečijeg uhljebljenja za stvaranje nove institucije, zasad nema.