Pa ipak, nedavne su krađe umjetnina u Banskim dvorima i Klovićevim dvorima mnoge šokirale. Prva stoga što se to dogodilo u dobro čuvanoj zgradi Vlade, a druga stoga što su djela »dignuta« iz muzejskog trezora ugledne galerijske ustanove. Iznenađenje je bilo to veće što u oba slučaja nije bilo klasične provale, nego su fundusi umjetnina oštećeni u »prijateljskoj vatri«, kako se danas označava stradavanje u vlastitim redovima. Počinitelji su, naime, u prvom slučaju dokazano, a u drugom pod sumnjom, iz redova zaposlenika, što samo potvrđuje duboku eroziju društva u svim njegovim porama.

Alarmni su uređaji skupi, ali muzejsko-galerijske ustanove daleko više stoji nestanak vrijednih djela iz depoa ili izložbenog postava. Kako su i prije, kao i sada, bili pljačkani muzeji kojima vlasnički upravlja država, odnosno grad ili županija, jasno je tko u krajnjoj konsekvenci snosi odgovornost da u tim ustanovama, čak i kad su obnovljene, nisu instalirani alarmni uređaji.

U slučaju Klovićevih dvora, gdje je prvotno trebala biti smještena Mimarina kolekcija, koji su, dakle, trebali biti opremljeni vrhunskim alarmnim sustavom, jasno je da je učinjen niz izvedbenih propusta. Sigurnosni sustav samo je jedan od njih. Ne stoga što ne postoje alarmni uređaji, nego zbog načina njihova funkcioniranja, pogotovo u dijelu gdje su depoi. A oni su na trećemu katu, gdje je smještena i uprava galerije sa svim pomoćnim službama do kojih se dolazi, praktički, kroz izložbeni prostor. Koliki je tu dnevni promet ne treba ni spominjati, a što to znači u sigurnosnom smislu svima je danas jasno, samo nije bilo projektantima i onima koji su dopustili da se tako što izvede.