Vjesnik: 15. 04. 2003.
Avis kao sudbina
BRUNO LOPANDIĆ
Onoga trenutka kada su se potkraj prošle godine Hrvatskoj značajnije otvorila vrata Europske unije i kada je u veljači i službeno podnesen zahtjev za punopravno članstvo, u javnosti se najčešće govorilo o romantičnom scenariju. Tako se najčešće moglo čuti da je Hrvatska sposobna do kraja 2006. ispuniti sve uvjete za punopravno članstvo u Uniji kako bi mogla, zajedno s Bugarskom i Rumunjskom 2007. godine, uhvatiti EU-vlak.
Prvi korak tog romantičnog scenarija ostvario se u ponedjeljak, dakle već u travnju. Vijeće ministara EU-a u Luxembourgu je ustvrdilo da je Hrvatska u posljednje vrijeme napredovala. Dovoljno da od Europske komisije zatraže izradu mišljenja o sposobnosti Hrvatske da postane kandidat za članstvo u EU.
Račanova vlada uistinu može biti zadovoljna, no ovaj formalan čin u prvi plan stavlja ono što je za uspješnost hrvatskog približavanja Uniji najvažnije - provedba europskih standarda. U toj provedbi Hrvatska još ima problema, posebno u onom dijelu koji se tiče političkih uvje
ta - povratka izbjeglica i njihove imovine, a u tom sklopu tek slijedi rasplet još praktički nedirnutog pitanja stanarskih prava.Kada je riječ o vremenskim rokovima za završetak izrade avisa, najčešće se spominje godina dana, koliko prosječno treba Komisiji da promotri i prouči sve aspekte razvoja zemlje i njezinu spremnost da prihvati Unijina pravila.
Dakle, prava europska igra u Hrvatskoj tek počinje, a ritam također odgovara službenom Bruxellesu. U Hrvatskoj će se u međuvremenu održati parlamentarni izbori pa će Komisija imati dosta vremena da vidi kako će se ponašati nova vlada. Ako ta politika ne bude proeuropska, a u Bruxellesu procijene da se reformski kotač zaustavio ili čak krenuo unatrag, svi romantični scenariji mogu se pokazati uzaludnima.
Stoga zaista nije važno kada će Hrvatska postati članica EU-a. Posebno ako do 2006. uistinu ispuni sve Unijine kriterije. To bi značilo da je u političkom smislu priznata i ugledna europska demokracija te da je u ekonomskom pogledu stekla sve pretpostavke za razvoj u kojem će hrvatski građani živjeti pristojnije i kvalitetnije. Možda stoga i stoji procjena da će za izradu avisa Komisiji biti potrebno godinu dana. Matematički, to je mnogo bliže najuspješnijem primjeru (Irskoj, koja je čekala tri mjeseca) nego najneuspješnijem (Turskoj, koja na pozitivno mišljenje Komisije čeka već pune 33 godine).