Znam da je vječito zajapurenog Lončara već jednom udarila hercika, pa kad ono plane na Tomčića, mene sve nekako strah da se na leđa ne izvali. I što je još gore, najbliži mu je Rojs, a ne znam kako njemu ide reanimacija. Čujem da mu i kolege zastupnici govore da pusti k vragu i junice i teliće i rajčicu iz laboratorija, da je zdravlje najvažnije, ali imota se baš zainatio, pa tjera po svome. I premda je počeo lagano ići na živce zbog svojih neprestanih prepucavanja s uštogljenim predsjednikom Sabora, u "Nedjeljom u dva" me uspio uvjeriti da, ipak, ima pravo. Jer ako se u PIK-ove ubacilo tešku lovu, a sad ih prodaju budzašto jer se nisu oporavili, ako se proizvodi duplo više pšenice no što nam je potrebno, a onda se stimulira izvoz po bagatelnim cijenama, ako, u konačnici, Hrvatska, kako "lončari" Lončar, uvozi čak 50 posto hrane, na što troši milijarde i milijarde dolara, onda nam je u poljoprivredi, stvarno, još gore nego što je bilo. Očito se švercerskim lancima ne želi stati na kraj, a to što više neće biti ni kravica, ni štalica, ni seljaka, a seljačina imamo za izvoz, nikom ništa. Zato, grmi, grmi Ivo, ma koliko im bilo krivo, jer barem će kojeg švercera pogoditi munja, ako ih već iz vlasti nisu i gromobranima opremili.