Od trenutka uhićenja Ivice Rajića, bivšega zapovjednika HVO-a u Kiseljaku, znalo se da će njegovu obranu, uz Željka Olujića, zastupati i poznati mostarski odvjetnik Josip Muselimović. On je bio Rajićev branitelj i u predmetu koji se sredinom 90-ih vodio pred Višim sudom u Mostaru zbog ubojstva dvojice časnika SIS-a.. S Muselimovićem smo razgovarali u njegovu mostarskom uredu nakon što se vratio iz Zagreba, gdje ipak, unatoč što je to najavljivao, nije uspio kontaktirati sa svojim branjenikom.

Imao sam ovih dana - objašnjava Muselimović - velike obveze i jedini termin kada sam mogao otići u Zagreb i susresti se s kolegom Olujićem i našim branjenikom bio je u subotu, ali s obzirom na to da, zbog pravila kućnog reda u Okružnom zatvoru u Zagrebu, nismo mogli dobiti dozvolu za posjet, tako se nisam uspio sresti s Rajićem. Razgovarao sam s kolegom Olujićem u tri navrata i tom smo prilikom dogovorili sve stvari vezane za ovaj kazneni predmet, a što će on prenijeti našem branjeniku.

Ivica Rajić je osoba koja se educirala na akademiji bivše JNA, discipliniran je vojnik i vrlo lako se prilagođava novonastalim okolnostima. Prema mojim saznanjima, on je u vrlo dobrom psihičkom stanju i sasvim sigurno je spreman se pojaviti pred bilo kojim sudom i odgovoriti na optužbe koje mu se stavljaju na teret.

Ja zaista nemam nikakvih spoznaja od 1996. godine do danas, jer sam s Ivicom Rajićem razgovarao samo jedanput telefonom, i to ne znam s kojeg telefona i mjesta, prije godinu dana.

Vidite, 1995. ili početkom 1996. godine u javnost je izišlo zajedničko priopćenje sa jednoga sastanka bivšeg predsjednika Federacije BiH i federalnog izaslanstva s tužiteljom Međunarodnog suda u Haagu Goldstonom, a Ivica Rajić je tada rekao da je spreman odgovarati pred domaćim pravosudnim sustavom, ali da nije spreman odazvati se na poziv Haaškog suda. To je njegov osobni stav koji je nosio gotovo punih sedam godina.

Apsolutno, jer nema nikakvih razloga da se taj proces ne vodi pred sudom u RH. Sva su ta kaznena djela koja mu se stavljaju na teret normirana i postoje u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu i prema tome, nema nikakvoga razloga da to ne bude tako. Mi smo upravo podnijeli zahtjev na sve relevantne adrese i na tome ćemo inzistirati, pogotovo što vezano za ovu optužnicu ima stvari o kojima treba razgovarati.

Ja nisam baš siguran. Imamo saznanja da je prilikom podizanja i provjere optužnice jedan od sudaca izuzeo svoje mišljenje jer je bio uvjerenja da u ovom kaznenom predmetu ne postoji dovoljno elemenata na temelju kojih se može podići jedna ovakva optužnica. Isto tako imamo saznanja da je još 1996. godine tužitelj pri Tribunalu u Haagu tražio rok za pribavu novih dokumenata kako bi potkrijepio tu optužnicu. Prema tome, upitna je njezina utemeljenost i ne vjerujem da ima opravdanih razloga da taj predmet ide u Haag, pogotovo što bi, i prema Rajićevu i prema našem mišljenju, pravosudni djelatnici u Hrvatskoj razumjeli bolje ovaj problem o kojemu treba raspravljati. Na koncu, bila bi to pogodnost i za samoga optuženika, lakše bi kontaktirao sa svojom obitelji i braniteljima.

Po uputama našega klijenta mi ćemo poduzeti sve pravne radnje koje dopušta pravosudni sustav u RH. Dakle, podnijet ćemo i posljednji pravni lijek da ga zadržimo u Hrvatskoj i da se proces održi u Zagrebu. Ako to ne bude bilo moguće, onda sam se s kolegom Olujićem dogovorio o daljnjim radnjama vezano za obranu pred Međunardonim sudom u Haagu.

Jeste li proteklih godina kontaktirali s nadležnima i prenijeli im ovu Rajićevu želju da mu se sudi u Hrvatskoj?

O ovom predmetu se nije raspravljalo već više od pet-šest godina. Nekako je bio stavljen u stranu a ja sam osobno smatrao da je možda i interes Tribunala na određeni način splasnuo. Dakle, tek sada je to pitanje aktualizirano na način na koji je to Rajić želio.

Radi se o istom događaju zbog kojega su optužene dvije osobe - Ivica Rajić i Dominik Ilijašević Como. Ako je Županijski sud u Zenici nakon nekoliko glavnih rasprava došao do spoznaje da se Dominik Ilijašević treba braniti sa slobode, onda je sasvim sigurno upitna Rajićeva odgovornost. Prema tome, mislim da nema osobitih i opravdanih razloga da ovaj predmet ne provedu pravosudni organi u RH.

Na tu temu bi trebalo razgovarati na dugo i široko. Prije svega treba vidjeti je li Ivica Rajić zapovjedio, je li osobno izvršio i je li propustio sankcionirati eventualne zločine koji su počinjeni u Stupnom Dolu. Prema tome, na to je pitanje još prerano odgovoriti, ali ćemo sasvim sigurno nastojati dokazati njegovu nevinost. I sasvim je sigurno da u njegovoj obrani nećemo krivnju prenositi na bilo koga, nego ćemo se dogovarati i obranu pripremati u odnosu na one inkriminacije koje su prema njemu. Upravo zbog toga ne razumijem kolege iz nekih drugih predmeta, prije svega mislim na predmet Tihomira Blaškića, kao i da je potpuno nepotrebno, pa čak i nedopustivo u ovakvim okolnostima, dok je jedan u Haagu a drugi u zatvoru, sučeljavati njihove interese i obrane, konfrontirati njih, i ne samo njih.

Evidentno je da je kolega Olujuć aludirao na predmet Tihomira Blaškića i ponašanje kolege Ante Nobila kao njegova branitelja nakon što je Ivica Rajić uhićen. Moglo se vidjeti da se kolega Nobilo oglasio na svim TV-kućama na način: "Evo, ovo je spas za Tihomira Blaškića!". Osobno mislim da to nije tako i da tako ne bi trebalo raditi. I jedan i drugi su bili tu gdje su bili, i jedan i drugi su obnašali dužnosti koje su obnašali, pa svako treba odgovarati za one radnje koje je eventualno počinio, a da svoju obranu ne može tražiti u postupcima drugih ili trećih osoba.

Imam saznanja da je Višem javnom tužiteljstvu u Sarajevu u travnju 1996. podnijeta kaznena prijava protiv jednog pripadnika HVO-a bošnjačke nacionalnosti za izvršenje genocida, ali se u tim materijalima nigdje ne spominje ime Ivice Rajića. Zaista ne znam kakva je sudbina ovog kaznenog predmeta i je li on priveden kraju. Puno je činjenica u spisu koje upućuju na zaključak da tu nema dokaza da je Ivica Rajić naredio napad na nezaštićeno selo, da je izravno sudjelovao ili da je propustio spriječiti zlodjela, odnosno kazniti njegove izvršitelje. Još jedna stvar, u članu 21. Statuta suda u Haagu, kao i u Kaznenom zakonu Federacije BiH, lijepo je naglašena presumpcija nevinosti, odnosno da se nitko ne može smatrati krivim dok to ne bude utvrđeno pravomoćnom presudom, odnosno, prema odredbama spomenutog Statuta, dok mu se ne dokaže krivnja.

Helikopterom je prebačen iz Kiseljaka u Posušje, 15 dana se za njega nije znalo, jer je tadašnja vlast Herceg-Bosne imala naglašeni interes da Ivica Rajić bude procesuiran i proglašen krivim. Tada je uz Ivicu Rajića stala cijela središnja Bosna i ja ovdje imam jedan dopis koji je upućen Višem sudu u Mostaru od strane svih tamošnjih udruga sa zahtjevom da se Rajić pusti na slobodu, jer su svi smatrali da on nije kazneno odgovoran. U tom kaznenom predmetu Viši je sud u Mostaru zaista donio jednu časnu presudu, i to na temelju provedenih dokaza.

Ono što je najvažnije kazati, Rajić se u tim ratnim okolnostima odupro nekim pokušajima političkih djelatnika da proces bude završen kako su oni željeli. Prema tome, potpuno je izmišljeno pisanje o tome da je netko drugi utjecao da Ivica Rajić bude oslobođen. Naprotiv, netko drugi je utjecao da Rajić bude osuđen, ali Viši sud je odolio takvim pritiscima i donio oslobađajuću presudu. Što se tiče tog predmeta i tih dokaza, ja uopće ne dvojim da bilo koji sud može donijeti osuđujuću presudu jer je Ivica Rajić samo zapovjedio da se privedu one osobe koje su pravile nered u tim okolnostima. Ja imam njegovu zapovijed u kojoj je naložio da se prema tim osobama koje budu privedene postupa na način kako to zakon nalaže i izrijekom zabranjuje svako ponašanje suprotno zakonu, poput omalovažavanja a pogotovo zlostavljanje. To što se dogodilo u fazi privođenja već je raspravljeno i osobno mislim da nema nikakve odgovornosti na Ivici Rajiću, niti na Domiku Ilijaševiću.

Dakle, jedna originalna izmišljotina i jedna vrlo brutalna laž. Mladen Naletilić Tuta je samo jednom ušao u zgradu Višeg suda za vrijeme održavanja glavne rasprave, i to u pratnji kolege Krešimira Krsnika. Tada sam upoznao i jednoga i drugoga. Mene je tada angažirao Rajićev brat Nenad i supruga Lenče.

Već sam rekao da je moje mišljenje kako ne postoji nikakav razlog da bi se Ivica Rajić trebao izručiti u Haag i tamo održati proces. Uvjerenja sam da pravosudna tijela RH mogu odgovoriti ovoj zadaći i predmet privesti kraju, donoseći pravičnu presudu. Pokušat ćemo sve u tom pravcu, ali kako ni jedan od ovih predmeta ne možete odvojiti od nekih političkih okolnosti i konotacija, najiskrenijeg sam mišljenja da će ovaj predmet ipak završiti u Haagu.