U samo nekoliko posljednjih mjeseci, Hrvatska na europskom planu niže same uspjehe. Nakon velike diplomatske ofenzive, uslijedilo je upućivanje zahtjeva za punopravno članstvo u EU, a samo 52 dana kasnije, kako je to odmah novinarski poentirao hrvatski veleposlanik pri EU Vladimir Drobnjak, Vijeće ministara EU-a naložilo je Komisiji da započne s izradom mišljenja o hrvatskoj kandidaturi za punopravno članstvo. I sve to za samo 52 dana.

Hrvatski nevjerojatan uspjeh u Bruxellesu treba, među ostalim, i zahvaliti probuđenoj koalicijskoj vlasti. Napokon se shvatilo da vremena za duboka promišljanja i oklijevanja više nema. Hrvatska dosad započinje polagati najozbiljniji test europske opredijeljenosti. Na redu je težak i mukotrpan posao koji sasvim sigurno neće proći tako lako kao što je to s nabrajanjem zamišljenih projekcija sljedećih događaja. Prvo treba standarde usvojiti, ali ih potom i provesti.

Proces koji sada počinje u Hrvatskoj u najvećoj se mjeri tiče unutarnje politike, a u prvi plan zapravo ističe novu vladu koju će Hrvatski građani tek izabrati. Ta vlada, kako god se ona zvala, morat će na svoja leđa preuzeti odgovornost - ispuniti očekivanja oko 80 posto građana koji žele da Hrvatska što prije uđe u EU. Na tom putu treba se riješiti mnoštva stereotipa i uvriježenih teza, za što snose odgovornost upravo hrvatski političari u posljednjih 13 godina i to bez obzira na to iz koje stranke dolaze i kada su bili na vlasti. Načelna potpora hrvatskom ulasku u EU, nedavno izglasana u Hrvatskom saboru, nesumnjivo je značila velik korak, no ona je samo načelna.

Hrvatska politička elita, otkako je hrvatske samostalnosti, stalno je naglašavala da joj je ulazak u EU integracije cilj, no kada se počelo razgovarati o konkretnim pitanjima, problemi su nastajali onda kada se smatralo da se od Unije treba uzeti samo ono što nam odgovara, a da ostalo treba odbiti. Tada su se koristile prazne fraze o nacionalnom ponosu, zaštiti suvereniteta... No, zašto su hrvatske europske ambicije sada gotovo u potpunosti uperene prema onima koji će krajem godine osvojiti povjerenje hrvatskih birača?

Bilo bi možda pretjerano tvrditi da će službeni Bruxelles u slučaju Hrvatske upotrijebiti metode kao što je to bilo u slučaju Slovačke. Euro-birokrati su svojedobno Slovačkoj jasno poručili da - dođe li Mečiar ponovo na vlast - mogu slobodno zaboraviti na EU. Hrvatska svojeg Mečiara nema, a Komisija će u ocjenjivanju pratiti ponašanje svih političkih snaga. Važno je samo jedno mjerilo - hoće li nova vlast biti riječima i djelom proeuropska, odnosno, hoće li se pridržavati zajedničkih pravila ponašanja. Razloga za pomno praćenje ponašanja ima u oba scenarija - bilo da vlast osvoji desna ili lijeva opcija. Desne stranke u Hrvatskoj i dalje imaju velikih problema u obvezi ispunjavanja međunarodnih obveza poput suradnje s Haaškim sudom, još se vole koristiti promašenim tezama o teorijama zavjere prema kojima nas netko uporno želi strpati u novu Jugoslaviju.

S druge strane, lijeve opcije u Hrvatskoj i njihovi partneri izvode štetne akrobacije u vezi s privatizacijom. Pokrenuti međunarodni natječaji se političkim metodama zaustavljaju i poništavaju, a iz nekih koalicijskih usta zagovara se i državna ekonomija. Zbog kritika međunarodne zajednice zbog povratka izbjeglica i njihove imovine, ključnog problema koji sada izbija u prvi plan, reagira se nervozno. Osim toga, da u posljednji trenutak optužnica nije uručena umirovljenom i optuženom generalu Bobetku, luxembourška odluka Vijeća ministara bi se zasigurno teško dogodila tako brzo. Sve to zajedno, naravno, nema veze s Europskom unijom.

Stoga, već od danas, i to bez obzira na sadašnji i budući sastav Banskih dvora, Hrvatska napušta logiku velikih naslova i načelnih govora o europskoj pripadnosti, a uranja u težak i mukotrpan proces koji hrvatski političari imaju prigodu završiti uspješno, prije svega na korist hrvatskih građana. Svi oni imaju pravo očekivati da će im upravo ta politička elita osigurati pravnu državu u kojoj će se svi osjećati sigurno, koja će im omogućiti da bolje žive i da će im se uskraćivanje tih prava prestati objašnjavati nekim »višim interesima«, poznatim uglavnom samo njima. Takav obrat ima itekako veze s Europskom unijom. Riječ je upravo o njezinim pravilima ponašanja koje Hrvatska »samo« mora primijeniti. Trenutak istine doći će vrlo brzo.