Tuđman je također znao da u zemlji impregniranoj kriminalom nema bolje kampanje od one začinjene borbom protiv lopova. Tako se, primjerice, 1995. godine uoči izbora, na jednoj od sjednica VONS-a ministar Šušak jako brinuo jer, kako je rekao, u četiri godine nitko od privatizacijskih lopova nije odgovarao. Iz današnje perspektive takve izjave zvuče tragikomično. Čovjek koji je Ministarstvo obrane pretvorio u stožer kriminala i korupcije kukao je što se mafiji ne stavi soli na rep. Cijela scena, evidentirana u jednom od Tuđmanovih stenograma, djeluje groteskno. Na Šuškovu jeremijadu Žarko Domljan ponudio je rješenje: »Nije važno da mi raščistimo ukupnu pretvorbu«, rekao je, »nego je važno da nađemo jedan slučaj od kojega će se napraviti priča«. »Da smo u svakoj županiji jednoga našli, bilo bi dobro«, složio se Tuđman i kud japa okom, tu svita skokom – potraga je otvorena. Uskoro je objavljena lista sumnjivih; da bi bilo uvjerljivo, HDZ je i neke svoje ljude stavio na stup srama, ali, naravno, ništa se nije dogodilo, čak i u fingiranoj borbi s kriminalom Tuđmanova je klika brzo kapitulirala.

Nepogrešivo, pola godine prije izbora sadašnja se vlast, izgleda, također sjetila da ni u njenom mandatu nitko od lopova nije odgovarao. Je li to bio razlog da su ministar policije i glavni državni odvjetnik objavili kako zajedničkim snagama kreću praviti omču za dugoprstiće? Rame uz rame novinarima su se pohvalili da su presjekli lanac mita i korupcije. Čak su postigli »dogovor o konkretnim mjerama« koje će ih učiniti efikasnijim i sve koje treba već su mobilizirali na tom zadatku. Bajić je maknuo podređenog mu državnog odvjetnika zagrebačke županije, koji je, navodno, pod osnovanom sumnjom da je bio uključen u pravosudni reket. Ministar Lučin glatko je priznao »postojanje organiziranog kriminala u Hrvatskoj«. Lansiraju se tvrdnje da više nema šale ni popusta, da će i hrvatski zatvori postati pretijesni.

Možda su Lučin i Bajić stvarno objavili rat kriminalu i korupciji, možda svoju kampanju nisu tempirali jednim okom gledajući na izbore, možda je ono što se dogodilo u Srbiji zaista nekoga otrijeznilo, možda nedavno ustoličeni državni odvjetnik misli ozbiljno? Možda, ali koincidencija sa skorim izborima upravo je frapantna. Brzo će se pokazati je li Račanova vlast sa zakašnjenjem od tri godine krenula ostvarivati svoje najvažnije izborno obećanje – borbu za poštenu Hrvatsku ili su se domislili kako bi bilo dobro radi izbora prigodno nekoga ćorkirati. Zasad sve podsjeća na Domljanov recept: nije važno da se zaista raščisti lopovluk i kriminal, nego je važno da se pred izbore stvori fama o vlasti čistih ruku koja izgara u borbi protiv prljavaca.