WASHINGTON - S ove strane Atlantika su i dalje na sto čuda: još od prvoga udara u ratu, od jutra u kojemu su američki zrakoplovi "pametnim" bombama zasuli rezidencijalnu četvrt Bagdada, nudeći Bijeloj kući nadu da će "dekapitacijskim" napadom vojnu intervenciju završiti i prije nego što je ona počela, američka administracija pojma nema što se događa ili - što se događalo sa Saddamom Husseinom.

Dok su, nešto poslije, bombe već svuda padale, a koalicijske snage užurbano napredovale prema Bagdadu, iračka je državna televizija emitirala više kadrova svoga vođe, u različitim situacijama i s različitim osobama iz državnoga vrha. I premda su irački službeni izvori energično inzistirali na tvrdnji da je vođa živ i zdrav, te da i dalje čvrsto stoji za kormilom zemlje, ni za jedan od videozapisa nije se moglo utvrditi da je upravo snimljen. Washington je puna dva tjedna svakodnevno ponavljao svoje sumnje u dobro zdravlje diktatora, gotovo naivno provocirajući Saddama da se pojavi, pokaže, da barem na trenutak otkrije rupu u kojoj se skriva.

Onda je došao dekapitacijski udar broj dva. Reagirajući na "vrlo vrjedostojnu" dojavu iz obavještajnih kanala, Pentagon je iz dva interkontinentalna bombardera B-1B 7. travnja bacio četiri bombe na stambeni objekt u otmjenoj bagdadskoj rezidencijalnoj četvrti al-Mansour. Svaka od bombi bila je teška gotovo tonu, prve dvije su bile "bunker busters" - razbijači bunkera, druge dvije su imale "zakasnjelo paljenje". Taktika: najprije probij zidine bunkera, onda se ubaci unutra i uništi sve što se uništiti može.Baš tu, u tom 18 metara širokom i 12 metara dubokom krateru al-Mansoura leži i veliki dio enigme koja ovih dana proganja Washington. I kao da im već i sama dilema nije dovoljna, pojavio se u ponedjeljak i najnoviji "razvoj situacije" - barem ga tako predstavljaju neki od arapskih medija. Ishod bi, dakako, i te kako bio po volji američke administracije, samo - još će se neke stvari morati dogoditi i dokazati, prije nego "posljednja varijanta" bude prihvaćena kao konačna.

Nekoliko arapskih listova, ali i vrlo gledana TV postaja Al-Jazzera, u ponedjeljak su objavili kako je Saddam Hussein, zajedno s desetak svojih najbližih suradnika, doista stradao u američkom napadu na stambeni objekat u al-Mansouru. Mediji navode izjave očevidaca koji kažu da je irački šef režima, zajedno s nekih petnaestak članova svoje vlade i pratnje "ušao u kuću neposredno do restorana Al-Saa". Nekih 40 minuta kasnije, i navedena kuća, i restoran Al-Saa, i još tri obližnja objekta, jednostavno su nestali u ruševinama.

Washington je gotovo nonšalantno odmahnuo rukom, ne vjerujući ni slova. Prva, neizgovorena misao bila je - "radi se o dimnoj zavjesi". Amerikanci nikome ne vjeruju, najmanje arapskim medijima, dok se ne uvjere vlastitim očima. Druga se tiče javne poze Washingtona: američki ministar obrane Donald Rumsfeld u više je navrata naglašavao kako je bitna smjena režima u Bagdadu, a ne konačna sudbina njegovih šefova. I na kraju - ako je Saddama doista strefio taj "bunker buster", tada ćemo ga mi lijepo iskopati iz kratera, makar bio u sitnim dijelovima. Baš zbog toga su se iz Pentagona posljednjih dana hvalili kako su uspjeli nabaviti Huseinov DNA.

Amerikanci, međutim, ipak vjeruju da im je Saddam još jednom uspio pobjeći s nišana. Nekoliko je svjedoka prišlo američkim snagama i kazalo kako su vidjeli Saddamova mlađeg sina Qusaya "živog i zdravog" nedugo nakon bombardiranja. Drugi stanovnici al-Mansoura vjeruju pak da je Saddam preživio već prema samome držanju vlasti: iračke specijalne snage, na primjer, nisu se pojavile kod kratera neposredno nakon eksplozije, a nije primijećeno niti "ikakvo uzbuđenje" od vlasti... Znakovito ili ne - ni sami Amerikanci, primijetili su Iračani, nisu dosad pokazali osobito zanimanje za veliku rupu i sve ostalo u njoj.

Činjenica da Washington, na drugoj strani, pokazuje veliki interes za Siriju, i ponašanje vlasti u Amanu - vjeruju ovdašnji analitičari - više je retoričke prirode negoli Bijela kuća doista oštri zube za novu konfrontaciju. Istina, Sirija jest na crnoj listi zemalja koje predstavljaju utočište za teroriste i terorizam, no "jako je malo vjerojatno", slažu se i službeni krugovi na Beltwayu, da Washington puše na Siriju zbog jake sumnje da je Saddam Hussein potražio utočište pod njenim skutovima.

Zapravo, kad se zbroje i oduzmu sve navodne mogućnosti Saddamova bijega u inozemstvo (od Rusije, preko Kine i Sirije, pa sve do Francuske - ova posljednja je Amerikancima posebno draga), najvjerojatnija je da je sada već svrgnuti irački predsjednik još uvijek u - Iraku. Poznavatelji situacije inzistiraju da koalicijske snage, na primjer, trenutačno kontroliraju samo 20 posto Bagdada, te da se Saddam Hussein - u takvim uvjetima - može osjećati "komforno siguran" u glavnome gradu, a osobito u labirintu svojih podzemnih hodnika i tajnih odaja, odavno pripremljenih za ovakve situacije. Trebat će stoga i vremena, i strpljenja, i odvažnosti da bi ga se istjeralo na svjetlo dana.