Nije prvi put da se posumnjalo u zakonitost rada hrvatskog tužiteljstva / Prva velika afera dogodila se prije desetak godina, kad su se glavni tužitelji u Hrvatskoj mijenjali brže od izbornika nogometne reprezentacije / »Canjugin postupak neće nas omesti u namjeri da iz državno-odvjetničkih redova udaljimo sve one koji se u svojem radu ne pridržavaju zakona i pravila ove službe«, kaže glavni državni odvjetnik Mladen Bajić

Pojam mafije obuhvaća ne samo strogu organizaciju u kriminalnoj zajednici nego i njene pipke u tijelima državnog sustava. Dugo bi trajalo nabrajanje svih onih, od ministara do saborskih zastupnika, od stručnjaka do laika, koji će ustvrditi da borba protiv organiziranog kriminala, dakle mafije, neće uspjeti sve dok ne bude prikupljeno dovoljno političke volje da se u taj rat krene.

Međutim, mafija je u jednoj prilici postala i argumentom za veliku tužbu. Nakon te tužbe, u Remetincu je dugo vođen postupak protiv skupine koja se teretila da se bavila organiziranim kriminalom u zagrebačkom i hrvatskom podzemlju. Ta je optužba pala u Remetincu. Iako postupak još nije gotov, stvoren je dojam da su i tužitelji i pravosuđe nemoćni. A nemoćni su zato što im je nedostajala politička podrška.

Kad se na jednom mjestu nađu ministar unutarnjih poslova i njegov šef policije, glavni državni odvjetnik i ravnatelj Uskoka, pa kad sva četvorica pred novinarima ozbiljno govore o mafijaškim elementima ovdašnjeg sustava protiv kojega namjeravaju povesti bitku do istrebljenja, onda se pojam mafije pretvara u sinonim i za organizirani kriminal, i za korupciju, i za nezakonito ponašanje sudaca, tužitelja, odvjetnika, državne administracije. Na tom polju sjeme sumnje najprije isklija.

Nije prvi put da se posumnjalo u zakonitost rada hrvatskog tužiteljstva. Prva se velika afera dogodila prije desetak godina, kad su se glavni tužitelji u Hrvatskoj mijenjali brže od izbornika nogometne reprezentacije. Za jednog od tih ekspresnih tužitelja, Vladimira Šeksa, čak se govorilo da je na tu dužnost došao kako bi podignutim optužnicama zaprijetio točno određenim točkama u sustavu, medijima prije svega. Nakon što je podigao stotinjak tužbi, Šeks je prekinuo tužiteljski mandat i vratio se u Sabor.

O odvjetnicima i ne treba trošiti riječi. Svakih nekoliko mjeseci ime nekog od odvjetnika ispliva u javnost pod teškom sumnjom da je nezakonitim sredstvima ishodio povoljnu presudu za svojega klijenta. Za vrijeme suđenja u Remetincu tvrdilo se čak da je odvjetnički tim toliko jak da ga ne mogu slomiti ni dva sudska vijeća. Čak su i sami odvjetnici prihvatili tezu da dio njih ne zaslužuje da nosi odvjetničku licencu. Jer, odvjetnički su kuloari među najoštrijim kritičarima vlastite struke. Međutim, pokušaj da se o tome razgovara u Odvjetničkoj komori ni jedan jedini put nije uspio, pa ni u povodu najnovijeg slučaja. Zato je moguće da se jedan jedini odvjetnik neprestano spominje u aferama koje zaudaraju na korupciju i u tužiteljstvu i u pravosuđu.

Čim se doznalo da se do prvih podataka o aferi došlo prisluškivanjem službenih telefona (tužitelja ili odvjetnika, svejedno) odmah su u prvi plan izbile primjedbe da je riječ o nezakonitom radu tajnih službi. Pritom više uopće nije bilo važno što su one prisluškivale, nego jesu li ili nisu imale pravo na takav postupak.

»Tom zamjenom teza«, rekao je u utorak Vjesniku jedan visoko pozicionirani obavještajni dužnosnik, »naša će akcija u svakom budućem slučaju biti spriječena nesigurnošću: je li važnije ono što mi u obrani poretka doznamo ili je važnije da nam se odmah na nos nabije nezakonitost prisluškivanja«.

Vratimo se mafiji. U okolnostima kad je sve drugo važnije od biti cijelog slučaja, teško je obavljati bilo koju pravosudnu funkciju. Ni jedan pojedinac u sustavu nije spreman svoju kožu prodati samo zato što to od njega zakon očekuje.

Krunoslava Canjugu ocijenio je njegov šef. Bilo bi dobro za pravosudni sustav i sigurnost u državi da i u slučajevima drugih dvojbi u zakonitom postupanju na počinitelja pokaže njegov pretpostavljeni. A ne da se čeka da to učine ulica, mediji ili politički protivnici ove ili one vlasti.

Krunoslav Canjuga nije više zagrebački državni odvjetnik. Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić potvrdio je u utorak da postoji osnovana sumnja da je Canjuga postupao suprotno zakonu. Canjuga, pak, tumačeći razloge svoje »ostavke« kaže: »Ne mogu raditi sa šefom koji u mene nema povjerenja«. Pritom nije rekao ni riječi o razlozima nepovjerenja. Ni riječi o poštenom odnosu svojega šefa Bajića, koji mu je osobno priopćio odluku o smjeni ne želeći da njegov podređeni o tome dozna iz novina. Ni riječi o famoznom zagrebačkom odvjetniku za kojeg se sumnja da je kumovao još jednoj tužiteljskoj karijeri koja završava na nedostojan način. Na kraju, Krunoslav Canjuga ne spominje ni činjenicu je li ili nije na neki način sudjelovao u nečasnim pravosudnim rabotama.

Da nešto u cijeloj priči nije dobro pokazuje i činjenica da je Canjuga prije svoga šefa objavio razloge zbog kojih ne želi više biti prvi tužitelj u metropoli. Nije li tim potezom u vrtlog sumnji da je u tužiteljstvu bilo i nezakonitosti htio uvući i Mladena Bajića? Po onoj staroj: ako padam ja, neka padne i još netko. Možda se zbog toga Canjuga unaprijed brani ostavkom i tezom o nepovjerenju koje mu šef iskazuje. Javnost, kolikogod je gladno zgrabila još jednu aferu, ipak više zanima je li s optužnicama, pritvorima i drugim tužiteljskim ovlastima Krunoslav Canjuga »dilao« s jednim ili više odvjetnika, s jednim ili više sudaca. Jer, nema sumnje da će se rasplet cijele priče morati dotaknuti i sudnica.