Vjesnik: 17. 04. 2003.
Koga se zapravo prisluškivalo i tko je gurnuo Bajića u središte skandala
Postoji mogućnost da su prislušni uređaji stavljeni i na telefone glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića / U posljednje je vrijeme pokrenut postupak u slučaju Komercijalne banke, za Bajićeva se mandata duboko ušlo i u sramotno poslovanje Croatia Busa, u istragu prodaje jadranskih hotela, daleko se otišlo i u ispitivanju domaćih i inozem
nih bankarskih računa putem kojih je poslovala Zaklada Hrvatskog državnog zavjeta... / U sve afere otvorene za Bajićeva mandata upleten je neki političarZAGREB, 16. travnja - Je li se prisluškivalo bivšeg zagrebačkog državnog odvjetnika Krunoslava Canjugu, ili je uređaj na telefon postavljen zagrebačkom odvjetniku Mirku Batarelu? Ako je prvo, tko je dao dopuštenje da se prisluškuje prvi tužitelj u metropoli? Isto pitanje vrijedi i za odvjetnika Batarela. Iz oskudnih informacija do kojih je Vjesnik došao, p
ostoji mogućnost da su prislušni uređaji stavljeni i na telefone glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića.Kako zapravo djeluje sustav prisluškivanja? Centar za prisluškivanje - o kojem se toliko pisalo iako je riječ o tajnoj ustanovi - na raspolaganju je ovlaštenim osobama iz policije i obavještajnih krugova. Praksa je takva da se, iz operativnih razloga, prislušni uređaji stavljaju na različite telefone.
Onoga trenutka kad se očekivani "sadržaj" pojavi kao dio razgovora na prisluškivanoj liniji, od mjerodavnog se suda traži dopuštenje da se prisluškivanje nastavi. To je ukinulo mogućnost kontrole nad snimljenim sadržajem razgovora koji su vođeni do trenutka kad je sud pozvan da prisluškivanje omogući. I to kao zakonit postupak.
Sve što se dogodilo u vezi s Krunoslavom Canjugom i Mirkom Batarelom, prema Vjesnikovim informacijama, sudski je neupotrebljivo. Naime, mjerodavni sud nije izdao odobrenje za onaj dio razgovora na temelju kojih je zaključeno da je Canjuga postupao nezakonito, a Batarelo prekršio norme odvjetničke djelatnosti.
Može li glavni državni odvjetnik tražiti provjeru svojih telefonskih linija? Kad smo to pitali mjerodavne, dobili smo vrlo neobičan odgovor: »Prije ćete dobiti psihijatrijski nalaz o vlastitoj paranoji nego autentični dokument kojim se potvrđuje da se vašu liniju prisluškivalo, odnosno da famozne kvačice nisu postavljene baš na vašu paricu«.
Vrhunska oprema u tom dijelu praćenja određenih ljudi na osnovi sumnji da su počinili ili se tek spremaju počiniti kazneno djelo nabavljena je dok je tim službama rukovodio Josip Manolić. Od tada, ranih devedesetih do danas, zakonski su propisi zapravo onemogućili kontrolu prisluškivanja. Zato je u aferi Canjuga - Batarelo sve učinjeno nekako usput. Koga se zapravo prisluškivalo, ne zna se. Kao što se ne zna je li mreža prisluškivanih telefona bila i šira.
Međutim, valja se pozabaviti mogućim razlozima zbog kojih je afera izbila. Zašto je upravo glavni državni odvjetnik Mladen Bajić dospio u središte skandala?
U posljednje je vrijeme, zahvaljujući aktivnosti državnog tužiteljstva, pokrenut postupak u slučaju Komercijalne banke koja je "progutala" zasad nepoznat broj milijuna maraka, eura i kuna. Svojedobno je i povjerenstvo Skupštine grada Zagreba, kojem je na čelu bio Zdravko Tomac, završilo rad tako da nije reklo ni »za« niti »protiv« eventualnog kriminala kad je riječ o izgubljenim milijunima.
Ujedno, Komercijalna je banka u uskoj vezi s jednom golemom investicijom: rekonstrukcijom stadiona u Maksimiru. I onda se, u usporedbi brojki iznesenih na različitim mjerodavnim tijelima, odjednom pojavilo oko 40 milijuna maraka minusa.
Kamo je taj novac nestao? Naime, Državno je odvjetništvo i tada dobilo zadatak provesti istragu i o njenim rezultatima obavijestiti, među ostalim, i zagrebačku javnost, iz čijih je džepova financirana ambicija Franje Tuđmana da u Maksimiru napravi Wembley.
Za Bajićeva se mandata duboko ušlo i u sramotno poslovanje Croatia Busa, ali nije bilo pravosudne snage da se slomi i otpor u Trgovačkom sudu u Zagrebu. Državno je odvjetništvo poslalo nekoliko podnesaka, dokazujući nužnost da se poslovanje tog prijevoznika blokira da šteta za državu ne bi bila prevelika. Tko štiti Leona Sulića, koji i dalje može vrtjeti milijune kuna? Je li u pitanju netko iz gradskih struktura, zbog čega se kao umiješana stranka pojavio i Autobusni kolodvor, gradsko javno poduzeće.
Za Bajićeva se mandata ušlo i u istragu prodaje jadranskih hotela. Pokazalo se da se hoteli ne kupuju radi razvijanja hrvatske turističke ponude nego zato da bi se kupac dočepao zemljišta oko tih zgrada. A to zemljište zlata vrijedi.
Vrlo je daleko Državno odvjetništvo otišlo u ispitivanju domaćih i inozemnih bankarskih računa putem kojih je poslovala Zaklada Hrvatskog državnog zavjeta. Njen glavni čovjek Ivić Pašalić pritom
je jedna od osoba oko koje bi se dovršenje istrage trebalo »stegnuti«.Naravno, tu je i slučaj s navodno neisplaćenim državnim novcem za isporučene rakete S-300. Novac traži biznismen Zdravko Zubak.
Pažljivi promatrači ovdašnje situacije dobro znaju da je u sve afere koje su otvorene za Bajićeva mandata upleten neki političar.
Ne smije se zanemariti ni činjenica da je Državno odvjetništvo, potiho, kompjuterizirano. Danas Bajić može pritiskom na tipku enter dobiti uvid u rad svakog tužitelja u državi i kontrolirati ga. Vjesnik je već imao prilike spoznati problem koji je za neke državne odvjetnike nastao zbog promptne kontrole njihova rada. Zvali su u redakciju i pitali odakle novinarima podatak da oni ne rade ili da ne rade kako treba. Ta je »kompjutorska
fronta« opteretila glavnog državnog odvjetnika, jer se pokazalo da nisu svi njegovi suradnici zainteresirani za zaštitu državnih interesa u mjeri u kojoj to zakon predviđa.Sljedeća je fronta otvorena kad je Bajić naslijedio odluku da se ukine državno pravobraniteljstvo i pretvori u građanski odjel državnog tužiteljstva. Naravno da su mnogi morali početi raditi prema tužiteljskim, a ne pravobraniteljskim pravilima igre. Zapravo, njima se dogodilo da su morali kazneno progoniti one kojima je državni ekonomsk
i i financijski interes bio izjednačen s interesom njihova vlastita džepa.Sve su to razlozi zbog kojih bi se i Bajić mogao naći na listi prisluškivanih osoba. Jer, istrage su uglavnom završavale vrlo visoko, i u zastupničkim i u stranačkim strukturama.
Nema potvrde, a ne može je ni biti, da se prisluškuje telefon glavnog državnog odvjetnika. Ali, slučaj njegova zagrebačkog suradnika Krunoslava Canjuge pokazuje da bi prislušni uređaj mogao biti i na njegovim linijama. Jer, kako je priča javno postavljena, više nije kriv Canjuga nego Bajić koji je tražio zakonito postupanje u državnoj odvjetničkoj službi.
Vlado Rajić