Ono što je Rojs danas, to je Vice Vukojević bio nekada, jer baš kao i hiperaktivni sabornik Ćesić, Vukojević je stalno ustajao u parlamentu, prepirao se, lamatao papirinama. Bio se ono uhvatio žrtava rata i poraća, pa obilazio jame i stratišta, svađao se s komunistima oko broja pobijenih na Bleiburgu i križnome putu, tražio da se sudi počiniteljima zločina. Premda se nisam slagao s njegovim "opservacijama" i često ekstremnim istupima, osobito kad je bio u pitanju rat između Hrvata i Muslimana, nisam ga ubrajao u lopovsku struju HDZ-a, i gotovo sam se bio mogao zakleti da Vice ne brije na lovu, već mu je samo do parade.

A, onda čovjeka ubace u Ustavni sud i on zašuti ko riba! Od Vice više ni šuš ni buš - tajac i gotovo. Godinama ne znaš je li mrtav ili živ. Jedno vrijeme sam mislio da je, ne daj Bože, bolestan, pa se zato povukao iz javnog života, pa ga bolje u usta i ne uzimati, a onda bi ga ukebao kako na promocijama nekakvih "geostrateških" knjiga, odsutno sjedi u trećem ili četvrtom redu šćućuren ka tić. A, što i ne bi, kad mu mandat traje osam godina, a svakog prvog sjeda odlična lova, jer je zakonodavac Vici osigurao neovisnost. Pa, aj’ ti sad uvjeri koga da se u Hrvatskoj nije najvažnije snać.