Ministar Lučin ponovo je kivan na novinare i strane diplomate. Tvrdi da mu kvare posao. I još rade protiv Hrvatske. Kaže: odavno bi on zaskočio odbjeglog generala Gotovinu, ali nepozvani se pačaju u policijske posle. Medijima prije nego policiji dojavljuju informacije o navodnom generalovom kretanju, što Lučin smatra podrivanjem Hrvatske. »Potraga za Gotovinom postala je moneta za potkusurivanje i podmetanje Hrvatskoj.« Ministar policije mudro zaključuje da će bjegunca uhititi kad se o njemu prestane pisati. Znači, kad postane nezanimljiv javnosti.

Sa službenog se mjesta dosad tvrdilo da će general biti uzapćen čim bude pronađen. Kao, glavni je problem što je nedostupan, ne zna se gdje je. Ministar sada uvodi novi uvjet – ulovit će ga čim padne u zaborav. A to će, sudeći po Carli del Ponte, biti nikada. Jer haška tužiteljica i dalje inzistira da se postupi po haškoj optužnici i Gotovina izruči Haškom sudu. Čak je to za Hrvatsku dovela u red zadataka kakav je za Bosnu hapšenje Karadžića i Srbiju Mladića.

Da smanji navalu, premijer Račan na prekjučerašnjem je sastanku srce haške tužiteljice pokušao taknuti cvileći da je nemoćan. Ustvrdio je, na primjeru nedavno uhapšenog Ivice Rajića, da je za skrivanje haških osumnjičenika bivša vlast izradila poseban sustav zaštite, koji još uvijek funkcionira, a sličan je onima kakav države obično koriste za zaštićene svjedoke. Hrvatska se država nije pobrinula da svjedocima za koje je trebala biti zainteresirana garantira sigurnost. Pokazao je to i tragičan kraj nesuđenog haškog svjedoka Milana Levara. Usto, poznato je da su generalu Ademiju, primjerice, ponuđeni veliki novci i sigurnosno zbrinjavanje, pod uvjetom da se ne odazove haškom pozivu. Ali svejedno, premijerova tvrdnja o podzemnom, gotovo neprobojnom sustavu skrivanja haških osumnjičenika de facto predstavlja priznanje, s najvišeg mjesta, da je policija nemoćna, da uz legalni postoji i paralelni, usto i efikasniji, sistem vlasti. Kad bi Račanova izjava bila istinita, to bi značilo da su momci Markice Rebića sposobniji i uspješniji od Lučinovih. Iako prvi danas rade u ilegali, a drugi bi iza sebe trebali imati svu pomoć države.

Međutim, Ivica Cipci, bivši načelnik Policijske uprave splitsko-dalmatinske, koji je na toj dužnosti bio od 1993. do 1997., u Slobodnoj Dalmaciji tvrdi da su svi nadležni znali gdje se skriva Rajić. Da je te podatke imala Tuđmanova kao i Račanova vlast. Svoje tvrdnje potkrijepio je nizom detalja. Uglavnom, čovjek od Haškog suda optužen za masovan pokolj u Stupnom Dolu bio je pod izravnom zaštitom bivšeg ministra Šuška. »Sve podatke o Ivici Rajiću imali su i hadezeovci i ljudi koji su nakon izbora 2000. preuzeli dužnosti u SIS-u, HIS-u, MORH-u, Policiji i Vladi. Sve što je znala stara, znala je i nova nomenklatura.« Na pitanje zašto u tri godine ništa nisu poduzeli, Cipci odgovara da je nova vlast otpočetka odrađivala sporazum sa strukturama iz HDZ-a o nenapadanju te se samo pod pritiskom javnosti i Haškog suda odlučuje povući neke drugačije poteze.

Sve što se u Hrvatskoj događalo za trećesiječanjske vlasti upućuje na zaključak da je Cipci u pravu.