LONDON, 17. travnja (Od Vjesnikove dopisnice) - Oni koji su na početku iračkog rata sastavljali političke osmrtnice za Donalda Rumsfelda, mogu ih sada poderati. Američkog tajnika za obranu kritiziralo se da je u Irak uputio premalo trupa, ali nakon brzog pada Saddamovog režima on zadovoljno trlja ruke. Donald Rumsfeld spada među glavne zagovornike nove teorije ratovanja, zvane »Rapidne odlučne operacije«, koja se po njemu neslužbeno zove i »Rumsfeldovom doktrinom«. Njen prvi probni poligon bio je Irak.

Powell je upozoravao na oprez pri slanju američkih trupa u inozemne sukobe, te brižljivo definiranje ratnog cilja. Kamen temeljac njegove doktrine bilo je korištenje nadmoćne američke vojne sile. Prema Powellu u svakom ratu, treba biti nekoliko puta više američkih vojnika nego protivničkih.

Kod Rumsfelda međutim nije toliko bitna veličina vojnih snaga, koliko njihova pokretljivost i brzina. U Iraku Rumsfeld još nije mogao imati sve po svome, zbog političke potrebe da se snage postupno gomilaju u regiji, a i zbog otpora kojeg su mu pružali generali u Pentagonu. No, nakon iračkog sukoba valja očekivati promjene. Tako će američkoj armiji i marincima sada biti naređeno da prijeđu na lakšu opremu, kako bi se veći broj trupa mogao na ratište brže prebacivati zrakom, a tek u manjoj mjeri kopnom i morem.

Nova doktrina obojit će buduće vojno razmišljanje i planiranje Sjedinjenih Država, pri čemu bi se na udaru među prvima mogla naći američka teška artiljerija. Premda se u iračkom sukobu pokazala dobrom i pouzdanom, neki dužnosnici u Pentagonu uzimaju joj kao minus da ju je bilo teško i nespretno prebacivati do ratišta. Dio helikoptera američke armije također će možda biti spreman za odstrjel, nakon što je Irak pokazao koliko su ranjivi kada se na njih puca sa zemlje, čak i iz manjih oružja. Donald Rumsfeld sada predlaže i smanjenje broja američkih vojnih divizija sa deset na osam. Tajnik za obranu stigao je u Pentagon s već gotovom idejom da američke snage valja učini manjima ali pokretljivijima i ubojitijima. Sada će možda dobiti odriješene ruke da to i provede - ako uspije prevladati otpor elemenata u samom Pentagonu, te na Capitol Hillu.

Neki međutim opominju da se iz Iraka ne smije izvlačiti previše pouka, jer da će novi budući neprijatelji možda biti različiti od Saddama Husseina. Loren Thompson, vojni analitičar iz američkog Lexington instituta, izjavio je: »Ovakva kampanja funkcionirat će jako dobro ako budemo ratovali protiv drugog korumpiranog diktatora koji nema zračnih snaga, ali ako se suočimo s tehnološki naprednijim neprijateljem, bit će nam zbilja žao što smo se upuštali u neke od rizika«. Činjenica je da se od pada komunizma Amerika suočavala sa serijom nedoraslih joj protivnika, koji nisu mogli biti ozbiljnija prijetnja njenoj vojnoj moći. Odnosno, kako je to istakao Thompson: »Irak je bio manje sposoban od Sovjeta, Srbi su bili manje sposobni od Iraka, a talibani manje sposobni od Srba«.

Zagovornici nove doktrine ne žele međutim obraćati pažnju na takve opomene. Američki potpredsjednik Dick Cheney pohvalio se još na dan kada je pao Bagdad, da je cilj u Iraku postignut s upola manje kopnenih snaga nego u Pustinjskoj oluji, te uz tek dvije trećine zračne sile. Nije međutim rekao da je i Saddamova vojska ovaj put bila brojčano manja i slabija, s lošijom i zastarjelom opremom, kao posljedica višegodišnjih sankcija. To su međutim finese na koje pobjednički raspoloženi »jastrebovi« američke administracije, među koje spadaju i Rumsfeld te Cheney, ne žele obraćati previše pažnje. »Rumsfeldova doktrina« prošla je svoje vatreno krštenje, a Powellova sada vjerojatno ide u zapećak.