"Domoljubi" s desnicom na srcu strpali su u džepove veliki dio novca namijenjenog Hrvatima u BiH

Skidanjem oznake tajnosti s brojnih dokumenata MORH-a koji se uglavnom odnose na vojnu i novčanu pomoć HVO-u i paradržavnoj tvorevini Herceg-Bosni, u čemu je, naravno, uz znanje i suglasnost bivšeg predsjednika RH, glavni akter bio Šušak, trebale bi se konačno do kraja rasvijetliti stvari koje su Hrvatskoj godinama uteg oko vrata. Bez obzira što Haag navedenu dokumentaciju traži da bi i formalno dokazao ono što je već odavno svakome poznato, a to je umiješanost Hrvatske, odnosno njezina bivšeg državnog vrha, u zbivanja u BiH, otvaranjem dosjea Šušak trebale bi se do kraja raščistiti i neke druge stvari, ponajprije one koje se odnose na sustavnu pljačku hrvatskih poreznih obveznika.

Naime, kao što je poznato, osim vojne pomoći koja je podrazumijevala i slanje hrvatskih vojnih postrojbi u susjednu državu, cijelo desetljeće službeni je Zagreb u BiH, odnosno u Hercegovinu, slao, uglavnom tajno, milijarde kuna. O kolikom se iznosu radi, teško je precizno reći budući da su se "transakcije" obavljale i torbarenjem, ali se pretpostavlja da se u tzv. Herceg-Bosnu za vrijeme Šuškove i Tuđmanove vladavine iz Zagreba godišnje slalo između jedne i pol i dvije milijarde kuna. Bivši ministar obrane Jozo Radoš, a na temelju dokumentacije koju je u MORH-u ostavio Šušak, kaže da bi se moglo raditi o iznosu od oko 20 milijardi kuna. Međutim, ako se ima na umu da su mnoge transakcije obavljene bez ikakve papirologije, torbarenjem, dakle "iz ruke u ruku", onda bi taj iznos moga biti i znatno veći.

Kad jednog dana, uz Šuškovu dokumentaciju, bude dostupna i dokumentacija PDZ-a, koju traži Haag i preko koje su navodno obavljane glavne transakcije, a novac je uglavnom transferiran u Hercegovačku banku čija je dokumentacija već dostupna haaškim istražiteljima, trebao bi se zatvoriiti veći dio financijskih transakcija kojima je, to je posve jasno, bivša državna vrhuška "olakšala" hrvatske porezne obveznike za, po svemu sudeći, desetke milijardi kuna. Trebalo bi se doznati i tko je sve s tim novcem raspolagao i za što je trošen. Doduše, nije teško zaključiti da su njime neograničeno raspolagali Šuškovi pouzdani ljudi, razni Tute, Kutle, Bobani, Kordići, Rajići, Rojsevi... i da je veliki dio novca završio na privatne račune provjerenih "domoljuba" koji su ga pod krinkom borbe za više ciljeve, naravno hrvatske, treba li u to sumnjati, s desnicom na srcu strpali u svoje džepove. A svi oni koji ih zbog toga prozivaju i ne shvaćaju njihove plemenite namjere, treba li to naglašavati, neprijatelji su Hrvatske i svega hrvatskog. Osim Haaga, "domoljubnim" bi se transakcijama, naravno, trebale pozabaviti i nadležne hrvatske državne institucije. Navodno se time bavi Državno odvjetništvo pa se valja nadati da će protiv nekih "domoljuba" biti podignute i kaznene prijave. Tako bi trebalo biti, ali...