Zašto Carla del Ponte može doznati ono što hrvatski građani ne mogu, iako se radilo i radi o našim životima i našem novcu? Zašto Haaški sud zanima ono što domaće pravosuđe nije smatralo dovoljnim za ozbiljniju istragu, iako je riječ o desecima milijardi kuna? Bi li i kada Hrvatska uopće bila upoznata s tajnama Šuškove arhive da nema Haaškog suda? Bismo li čekali još 20 ili 30 godina? Ili bi se aktualna vlast i bez Carle del Ponte dosjetila da mjesec-dva prije izbora najsočnije podatke pusti u javnost i tako podsjeti birače na djela svojih konkurenata i njihovu cijenu?

Sva ta pitanja dovode trećesiječanjske vlade u vrlo nezgodan položaj. Istina je da ankete pokazuju kako većina hrvatskih građana nije oduševljena načinom rada Haaškog suda. No, to sigurno ne znači da nikoga ne zanima gdje je i na što godinama trošen golem novac iz državnog proračuna koji smo punili teškom mukom zarađenim kunama. A odgovor smo, očito, mogli lako doznati, jer su arhive s tim informacijama bile dostupne vlasti. A dvije uzastopne koalicijske vlade te su nam informacije uskraćivale.

No, ono što nije istražilo domaće pravosuđe sada će »prorešetati« Carla del Ponte. Je li nam to doista trebalo? Je li moguće da se aktualna vlast boji desničarskih nemira ili čak prevrata u tolikoj mjeri da je odlučila oprati ruke haaškim sapunom, odnosno Haagu prepustiti posao za koji sama nije imala dovoljno hrabrosti? Nakon propalog zagrebačkog skupa podrške optuženim generalima, postalo je jasno da taj dio političke scene iz dana u dan sve više gubi na snazi i uvjerljivosti. U to su nas, uostalom, uvjeravali i neki od Vladinih čelnika, ne krijući zadovoljstvo činjenicom da se splitski skup podrške generalu Norcu nije ponovio.

Sada nam moraju odgovoriti zašto su i nakon toga tako ustrajno odustajali od iznošenja istine na vidjelo. Ako to ne učine, bit će to još jedan argument više za one koji tvrde da je cijela Hrvatska, a ne samo dio njezine političke scene, do grla upetljana u komadanje Bosne. Ne mora to značiti nikakvo izjednačavanje Tuđmanove Hrvatske i Miloševićeve Srbije. Ali mora jasno i argumentirano raskrinkati one koji su, na račun svih nas, pokušali u djelo provesti svoje nebulozne političke ideje. A usput su se i obogatili kao Krezovi.