Iako je posljednjih tjedana podijeljen najveći broj naloga za rušenje, bez zastoja se podižu novi divlji objekti u ovom naselju s desetak tisuća kuća. Bespravni graditelji su uvjereni da će baš njih zaobići bageri Ministarstva zaštite okoliša

Ovako izgleda tipičan djelić virskoga vikendaškog naselja: na malom komadu zemlje, nedovoljnom za prosječnu obiteljsku kuću, jedna na drugu naslagane su četiri, pa čak i pet vikendica koje su toliko međusobno natrpane da se ni "škure" ne mogu otvoriti do kraja jer lupaju u zid susjedove kuće. Za dvorišta i uređene okućnice kao da nitko nije čuo, a na urbanistički plan ovdje se odavno zaboravilo, kao i na bilo kakav ukus osim kiča - Vir je jedinstveni primjerak "urbanističkog rješenja" vikendaškog naselja gdje su jedna uz drugu priljubljene mala drvena baraka, cigleni neboder od pet katova, pristojna obiteljska kućica za odmor i, doslovno, dvorac s 10-ak okruglih balkona.

Slijedeći najnoviji modni krik, fasada dvorca je opiturana u ružičasto-plavu kombinaciju, a pročelje "krasi" golema fontana sa sirenama i kičastim dupinima koji vas, inače, "pozdravljaju" s vrata svake druge virske vikendice. Po receptu "što grandioznije, šarenije i kičastije od susjeda - to bolje", Vir se pretvorio u arhitektonsko ruglo u kojemu se pojedinci ne libe ni eksperimentiranja s korintskim i jonskim stupovima na žutim i ljubičastim fasadama.

Osim na dobar ukus, na ovom se otoku odavno zaboravilo i na to da se kuća ne može graditi bez posjedovanja građevinske i lokacijske dozvole, ali i to da označeno pomorsko dobro nije građevinska zona! U stanju kolektivne amnezije, divlja je gradnja postala narodni običaj. Pogađate, dakle, niti jedna od ovih "kuća za odmor", koje su izgrađene ni deset metara od mora, nema nikakvu dozvolu ni dokumentaciju.

Prostorni kaos koji je u potpunosti izmakao kontroli jer divlja gradnja i sada svakim danom uzima sve više maha, očito više ne mogu tolerirati ni oni koji su do sada pred njim zatvarali oči. Kako nekoliko pokušaja zastrašivanja "neposlušnih" vikendaša simboličnim, ali spektakularnim uklanjanjem par bespravnih građevinskih temelja nije rezultirao očekivanim interesom za građevinskim dozvolama, Ministarstvo zaštite okoliša preko građevinske inspekcije ovih dana na Viru red pokušava uvesti najdrastičnijom mjerom - masovnim rješenjima za uklanjanje bespravno sagrađenih objekata.

Hoće li uopće i koliko uspjeha imati ove mjere, zaista je teško prognozirati, pogotovo ako u sjećanje dozovemo totalni promašaj dosadašnjih pokušaja koji stvar nisu pomakli s mrtve točke. Jer iako je baš posljednjih tjedana podijeljen najveći broj naloga za rušenje, panika je očito trajala kratko jer se i dalje gradi na sve strane: od centra do područja koja izgledaju kao da u njih nikad nije kročila ljudska noga. Evo, samo smo jučer na Viru zatekli 30-ak novih gradilišta gdje su se radovi odvijali punom parom, a svako drugo vozilo koje smo susreli na mjesnoj prometnici je kamion s građevinskim materijalom. Naravno, sva su nova gradilišta na lokacijama gdje gradnja još nije legalizirana.

Kad same vikendaše pitate zašto se ne boje rušenja, svi će odgovoriti jednako: - Ma, neće baš moju srušiti, a kad dođe nalog, ja ću nabaviti dozvolu! Tezu "neće baš moju rušiti" lako je razumjeti jer je na otoku bespravno izgrađeno ni više ni manje nego 95 posto od deset tisuća vikendica, na koliko se objektivno procjenjuje virsko armiranobetonsko bogatstvo. Isto je i sa čvrsto ukorijenjenim stavom da se dozvola traži jedino i samo u slučaju naloga za rušenje i upravo zato mnogi sumnjaju da će ova akcija Ministarstva išta postići. Upravo stoga su se mnogi skloni prikloniti, čini se, najlogičnijem rješenju - ili će se sve rušiti ili sve legalizirati!

- To neće promijeniti ništa jer je plan postojao i prije i svejedno ga se nitko nije pridržavao. Oni koji su mogli, dozvole nisu nabavili, a ucrtanih građevinskih zona se nije držao nitko - komentiraju lokalni mještani. Iako se po tom starom planu iz 89. godine moglo legalizirati barem pet tisuća vikendica, dozvolu u dvanaest godina nije zatražilo ni 400 vikendaša. Rijetko tko vjeruje da će sada biti išta drugačije jer prostorni kaos i bezakonje na Viru traju i suviše dugo - već 20 godina, od prvih početaka kada se divlja gradnja čak i prešutno podržavala samo da bi otok bio pošteđen od izgradnje famozne nuklearne centrale.

Ubrzo je krenuo veliki biznis, a mještani su brzo shvatili kako od prodaje zemljišta mogu živjeti i više nego dobro. Pojavom jake konkurencije, a po receptu "jeftino dam samo da prodam", cijene terena počinju padati i postaju dostupne radničkoj klasi iz kontinentalnog dijela Lijepe naše koja na Viru ostvaruje svoj san - kuća na moru. Skuplji tereni na boljoj lokaciji kupovani su po familijarnom sistemu pa je zemljište od 400 kvadrata umjesto jednog dobilo četiri vlasnika, što objašnjava sliku s početka ove priče. Kako se već od samog početka krenulo s građenjem bez dozvole, čemu su godinama pripomagali i nekvalitetan plan i nepostojanje katastarske izmjere koja je tek nedavno završena, svi su novi investitori samo slijedili dobro uhodani obrazac - gradi gdje i kako poželiš.

Virskim je graditeljima dodatno ohrabrenje bila i spoznaja da se zakonske procedure ne pridržava ni tadašnji ministar obrane Pavao Miljavac koji je na jednom od najljepših obalnih poteza prema uvali Radovanjica ispred svoje vikendice sagradio betonsku rivu dugu stotinjak metara kako bi imao gdje privezati svoj brod. Za rivu, koju su svojedobno gradili pripadnici Hrvatske vojske, nitko nije zatražio potrebnu dokumentaciju, jednako kao ni koncesiju za korištenje javnoga pomorskog dobra čiji pojas ponegdje obuhvaća na otoku i 40 metara.

Međutim, Miljavac nije jedina poznata faca među virskim vikendašima, kojih u gotovo neshvatljivim uvjetima - bez struje, vode i kanalizacije - ljeti na otoku boravi i oko 70 tisuća. Svoje kuće za odmor tamo imaju i Zdravko Tomac, Anto Đapić, legendarni Dudek - Martin Sagner, HTV-ove novinarke Dijana Čuljak i Mirjana Popović, ali i bivši direktor HTV-a Ivica Vrkić.