Vjesnik: 23. 04. 2003.
Vlada je prisiljena na nove ustupke
DARKO MARKUŠIĆ
Nakon što su predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca napustili pregovore o izmjenama Zakona o radu, Vlada je prisiljena na nove ustupke. Dosad su Vladine pregovarače na kompromis prisiljavali sindikalni predstavnici, tražeći očuvanje barem dijela stečenih prava radnika kada su u pitanju otpremnine i otkazni rokovi.
Sada i poslodavci pritišću Vladu tražeći da se vrati na svoj početni prijedlog, od kojega je u međuvremenu u nekim aspektima pod pritiskom sindikata, odustala.
Poslodavci tvrde da je bolje odustati od takvih ublaženih izmjena Zakona o radu, kojima se neće postići zamišljeni cilj – fleksibilizacija tržišta rada i izmjene radnog zakonodavstva ostaviti za
neku drugu prigodu.Međutim, upravo na to Vlada ne može pristati, jer je, među ostalim, i tijekom posljednjih razgovora s predstavnicima Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda u Washingtonu izmjena radnog zakonodavstva potvrđena kao bitan preduvjet korištenja druge tranše kredita Svjetske banke za strukturalnu prilagodbu (SAL zajam) u iznosu od 100 milijuna dolara. Vladino izaslanstvo najavilo je da će do ljeta izmijeniti nekoliko zakona, među kojima i Zakon o radu. Ne postupi li tako, ispast će ne
ozbiljna, a ne postigne li o izmjenama zakona konsenzus sa socijalnim partnerima, suočit će se s nezadovoljstvom u zemlji i još većim teškoćama u primjeni tako izglasanog radnog zakonodavstva.Vladinu pregovaračkom lutanju ne pomaže ni činjenica da se bliže parlamentarni izbori. Teško je, naime, očekivati radikalnije reduciranje radničkih prava, jer su i radnici glasači, po brojnosti itekako važni. Ne treba ni podsjećati da je vladajuća koalicija upravo uoči svoga dolaska na vlast postigla sporazum s vodeći
m sindikalnim središnjicama i baš stoga ne treba sada očekivati njezino udaljavanje od sindikata.Zahtjeve poslodavaca Vlada će očito sljedećih dana pokušati ublažiti i Hrvatskom saboru ponuditi kompromisni prijedlog izmjena Zakona o radu, koji će težiti više zadržavanju postojećeg stanja kada su u pitanju otpremnine, nego njihovu radikalnom mijenjanju.
Takav prijedlog ispunio bi svoju formalnu svrhu, no sadržajno ipak ne bi pridonio liberalizaciji tržišta rada, niti lakšem otpuštanju odnosno, s druge strane, povećanom zapošljavanju radnika – što je u početku bio glavni motiv spomenutih zakonskih izmjena.