Hrvatski inozemni dug dosegao je na kraju veljače rekordnih 16,5 milijardi dolara (po stanovniku 3800 dolara), što znači da je dosegao 73,6 posto prošlogodišnjeg bruto domaćeg proizvoda. To je dramatični podatak jer suvremena ekonomska teorija govori kako se, primjerice, šezdesetak posto povećava šansa da će zemlja iskusiti ozbiljnu dužničku krizu ako udio ino-duga u BDP-u premaši 60 posto.

Glavna ekonomistica Privredne banke Martina Dalić upozorila nas je kako će podaci o stanju ino-duga za ožujak biti još dramatičniji. Naime, inozemni dug jako je porastao od posljednjih mjeseci prošle godine zbog slabljenja dolara prema euru. Hrvatska ima 70 posto ino-duga u eurima, a sam dug izražava u dolarima. Kako je dolar pao na najnižu razinu u ožujku zbog Iraka, to znači da će jedan od ključnih pokazatelja stanja nacionalne ekonomije izgledati poražavajuće kad Hrvatska narodna banka objavi izračune za ožujak.

- Problem ne treba umanjivati, ali je kontraproduktivno juriti za brojkama nastalim ponajprije zbog tečajnih razlika - upozorila je Martina Dalić. Ako se za analizu inozemnog duga uzmu i druge veličine (poput deviznih rezervi ili rasta), onda se, tvrdi analitičarka PBZ-a, ne mogu izvući katastrofičarski zaključci, kao što nije bilo mjesta analitičarskoj euforiji kad je dolar jačao. Osim toga, teorija je jedno, a praksa drugo. Argentina, koja se gotovo ugušila u dužničkoj krizi, nije imala previsok postotak ino-duga prema BDP-u, ali je zato imala 300 posto veći ino-dug od izvoza.

Pravo je pitanje kako Ministarstvo financija upravlja inozemnim dugom. A naše informacije govore kako pravog, kvalitetnog upravljanja valutnom strukturom državnog inozemnog duga - nema. Prepušteni smo na milost i nemilost plesu supervaluta, tj. posljedicama tečajnih razlika. Visokozadužene zapadne zemlje poput Belgije o tome i te kako vode računa, a sličnim se iskustvima može, primjerice, pohvaliti i tranzicijska Poljska.