Vjesnik: 25. 04. 2003.
Podcjenjivanje birača
SANJA KAPETANIĆ
Nekoliko mjeseci uoči izbora 2000. godine sve su ankete predviđale sigurnu smjenu vlasti u režiji koalicije SDP-a i HSLS-a te Porečke četvorke (IDS, HNS, HSS i LS). Zašto ni jedna aktualna anketa ni jednoj političkoj opciji ne daje takvu prednost, iako nas od izbora dijeli otprilike pola godine?
Tim se pitanjem analitičari uglavnom bave, razmatrajući zašto su stanke na vlasti izgubile trećesiječanjsku podršku birača. No današnja neodlučnost birača mnogo više mora zabrinuti opozicijske stranke. Ponajprije HDZ, koji se u anketama dokazuje kao samostalno najjača stranka, ali nedovoljno jaka za samostalno formiranje vlasti, što je i Sanader posredno priznao, sazvavši sastanak čelnika stranaka desnog centra.
Ono što smo potom od njih čuli otkriva i zašto se birači nisu okrenuli koaliciji na čelu s HDZ-om u mjeri dovoljnoj za sigurno preuzimanje vlasti. Svi oni govore da su na takvo okupljanje spremni prije svega zato što će se tako lakše promijeniti vlast. A što onda? To nam ne govore. Govore samo: Glasajte protiv!
Hrvatski su birači već dva puta glasali protiv. Protiv Jugoslavije i jednopartijskog socijalizma glasalo se 1990. Deset godina kasnije, nakon desetljeća čvrste ruke jednog čovjeka i jedne stranke izbore su dobile dvije koalicije s ukupno šest stranaka i Mesić koji je najmanje nalikovao Tuđmanu.
U međuvremenu su birači, očito, naučili lekciju da promjena stranaka i ljudi na vlasti ne mora nužno značiti željeni smjer i željenu količinu promjena političkog, gospodarskog, kulturnog i društvenog smjera. Opozicijski političari, izgleda, to još nisu shvatili ili podcjenjuju inteligenciju birača.
Stranke na vlasti biračima su već uglavnom zacrtale temelje svoje predizborne ponude. Opozicija pak poručuje: glavno da oni siđu, a mi dođemo na vlast. A birači čekaju da im kažu što će na vlasti raditi. Želi li, na primjer, Sanader smanjiti poreze, MMF-u reći »zbogom«, a radnička prava zadržati na dosadašnjoj razini? Namjerava li Mate Granić zakonski redefinirati odnose s Haagom? Hoće li Đapić ulazak u Vladu uvjetovati privatizacijom sa što manje stranaca, a Budiša zadržavanjem hotela u državnom vlasništvu...?
Ništa od toga do sada nismo čuli. Pa i ne čudi što se birači još nisu masovnije odlučili ni za jednu od za sada ponuđenih opcija.