Budiša, Đapić i Granić dopustit će predsjedniku HDZ-a da se u javnosti predstavlja kao vođa, ali mu iza zatvorenih vrata jasno daju do znanja da on njih treba u jednakoj mjeri kao i oni njega

Predsjednik HDZ-a Ivo Sanader trenutačno se nalazi pred možda najvećom dvojbom otkad je prije tri godine izabran na tu dužnost. Ustrajati na stavu da će HDZ samostalno nastupiti na parlamentarnim izborima ili zajedno s HSLS-om, HSP-om i DC-om formirati predizbornu koaliciju. Za razliku od svojeg dugo vremena najvećeg protivnika u stranci Ivića Pašalića koji se zalagao za stvaranje koalicije koja bi okupila sve zainteresirane oporbene stranke, HDZ-ov samostalni izlazak na izbore postao je jedna od dogmi Sanaderove politike. Želio je pokazati kako on bezrezervno vjeruje u snagu HDZ-a i da ne sumnja da je njegova stranka sposobna ostvariti takav izborni rezultat koji će joj omogućiti da sama ili s jednom do dvije manje stranke osigura parlamentarnu većinu.

Danas, međutim, Sanader s Draženom Budišom, Antom Đapićem i Matom Granićem raspravlja o tome bi li njihove četiri stranke svoju ultimativnu želju da smjene sadašnju vlast mogle realizirati jedino ako sastave zajedničke izborne liste. Zasad Sanader na tim razgovorima zastupa mišljenje da takva lista ne bi proizvela naročit sinergijski učinak odnosno da osvojeni postotak glasova oporbene četvorke ne bi bio veći nego da odvojeno idu na izbore. Ali to će i dalje biti glavni predmet razgovora. Da nije tako tih razgovora ne bi ni bilo. A u njima je, sve nesigurniji u sebe, Sanader tek ravnopravni sudionik. Prvi među jednakima. I to neovisno o činjenici da se ti sastanci održavaju na Sanaderovu inicijativu i u prostorijama Kluba zastupnika HDZ-a. Budiša, Đapić i Granić dozvolit će predsjedniku HDZ-a da se u javnosti predstavlja kao vođa, ali mu iza zatvorenih vrata jasno daju do znanja da on njih treba u jednakoj mjeri kao i oni njega.

Vodstvo HDZ-a ne strijepi od gubitka statusa parlamentarne stranke. U svakoj varijanti i u narednom sazivu Sabora bit će minimalno četrdesetak hadezeovaca. No, sine qua non opstanka Sanadera na čelu stranke je participacija HDZ-a u sljedećoj Vladi. Bez toga, makar HDZ dobio i fantastičnih 40 posto glasova, Sanader neće preživjeti naredni stranački kongres.

»Rastrgat ćemo ga«, rezolutan je bio nedavno jedan zastupnik HDZ-a koji pripada šutljivoj većini u stranci. Sanaderove tvrde pristalice koje će ga podržati i u slučaju ostanka HDZ-a u opoziciji ipak su debela manjina.

Glavnina članova i dužnosnika nije dizala veliku prašinu nakon raspuštanja županijskih odbora i izbacivanja Pašalića i još nekih iz HDZ-a. Sanader ih je uvjerio da su ti postupci nužni preduvjeti za povratak HDZ-a na vlast. Stranačka opozicija je pacifizirana, ali kad bi HDZ još jedan mandat morao odraditi u parlamentarnoj oporbi situacija bi se dramatično promijenila. Konformisti u HDZ-u potpomognuti dijelom ljudi bliskih Sanaderu koji bi mu okrenuli leđa jer nije ispunio očekivanja – zbrisali bi aktualno vodstvo HDZ-a. To Sanader jako dobro zna.

Zato će na kraju kod njega presuditi instinkt preživljavanja. Ako u iduća dva mjeseca ispitivanja javnog mnijenja nedvosmisleno pokažu da je zbir glasova HDZ, HSLS, HSP i DC manji od broja glasova koji nosi koalicijska liste tih stranaka Sanader će napustiti dogmu o samostalnom izbornom nastupu. Priča o vjerodostojnosti HDZ-a otići će u zaborav, ali to je cijena koju će Sanader biti spreman platiti. Vraćanje na vlast ima apsolutni prioritet.

A na tom će putu Sanader morati podnijeti još dosta žrtava. Njegov nastup velikog lidera samo je poza koja ne može imati efekta na iskusne političare poput Budiše, Đapića i Granića. Oni će od Sanadera tražiti da se u koalicijski ugovor jasno ugradi da će i HSLS, HSP i DC dobiti značajne dužnosti u Vladi i Saboru. O njima će direktno ovisiti parlamentarna većina i neće ih se, kao poslije izbora 3. siječnja LS, moći zadovoljiti s ministarstvom okoliša. Kako je ranije preoptimistični Sanader mnoga mjesta već obećao svojim pristalicama u HDZ-u morat će ih suočiti s novom grubom stvarnošću.