Ako je po Ivanu Supeku ratni sekretar KPH Andrija Hebrang sa pravom bio »krivovjernik s ljevice«, onda je Zvonko Ivanković Vonta pravovjernik s ekstremne ljevice jer slijedi Titovu boljševičku, a ne Hebrangovu antifašističku liniju. Podržavam pravo g. Zvonka Ivankovića da me na sudu tuži za klevetu, jer to pravo pokojni Andrija Hebrang nije imao, iako ga je Vontin idol Josip Broz Tito oklevetao još za (Hebrangovog) života, a još više je Tito oklevetao umorenog Hebranga.

Zvonko Ivanković Vonta objavio je osamdesetih godina knjigu »Hebrang«, a u članku »Zločin je biti rođen«, objavljen u Novom listu 4. ožujka ove godine kritizirao sam autora te knjige koji se mojom argumentiranom kritikom osjeća oklevetanim zato što sam napisao činjenicu da Vonta slavi ubojicu za pisaćim stolom, Josipa Broza Tita koji je dao zapovijed da se ubije Andriju Hebranga. Ostajem kod te tvrdnje jer Vonta ne kritizira autora tih metoda – vođu jugoboljševika Josipa Broza Tita, što govori kako Vonta i dan-danas nije načisto s povijesnom ulogom Josipa Broza Tita, isto kao ni službena Hrvatska.

Navodeći neke autore koji su dali pohvalnu kritiku njegovoj knjizi nije ni jednom riječju opovrgnuo moju kritiku njegovog pozitivnog stava oko maršala Tita, niti je odgovorio na bilo koje pitanje koje sam mu postavio. I opet mi montira da »mi je Hrvatska revija ideološki bliska«, što nije istina jer nisam rob niti jedne ideologije, dok je Vonta bio rob komunističke ideologije. Naziva me »fanatikom«, što nije istina, jer sam demokrat, dok je Vonta titoljubac. Iskoristio je demokraciju Novog lista da mi javno priopći kako će me tužiti za klevetu, a sve je počelo time da se Vonta javio na moj članak, ne mogavši podnijeti istinu da je g. Dobroslav Paraga hrvatski Havel, o čemu sam pisao.

Da je u Hrvatskoj provedena lustracija kao u Havelovoj Češkoj, ne bi se bivši oficir Titove političke policije mogao javiti s klevetama i prijetnjama u tisku, nego bi se morao zavući u mišju rupu i biti sretan ako ga ruka pravne države ne povuče za okovratnik zbog služenja i izvršenja zapovijedi totalitarnog jugokomunističkog režima koji je kršio ljudska prava. Jedina lustracija koju »antifašisti« provode je lustracija nad Dobroslavom Paragom, a za takve »antifašiste« je g. Alain Finkielkraut napisao sljedeće:

»Komunizam je trajno diskvalificirao borbu protiv fašizma, jer je pod okriljem parola proizveo isuviše laži« (»Zločin je biti rođen«, Alain Finkielkraut, 1997.) Upravo se lažima služio Z. I. Vonta u svojim odgovorima na moj članak o hrvatskom Havelu. Ako me sud obavijesti o tužbi Z.I. Vonte za klevetu, odmah ću uložiti protutužbu s pregršt materijala koji je Vonta montirao u svojim člancima, te ću imati izvrsnu priliku da se na sudu konačno prvi puta u Republici Hrvatskoj progovori o zločinima jugo-komunista. Nemajući znanje o pravu, Vonta mi uzalud preporučuje kako za njegovu tužbu za klevetu već sada mogu početi s pripremama, iako se nemam što pripremati jer Vonta mora dokazati da sam ga oklevetao, a ne ja.

Čak neću uzeti ni odvjetnika, a Vontin savjet da ću moći ljubiti ruku ministrici pravosuđa koja će, po Vonti, mene zaštititi zastarom predmeta, opet govori o njegovoj površnosti, jer je ministrica sve učinila kako ne bih mogao natrag dobiti Hrvatsku stranku prava, koju je 1993. režim oteo i poklonio Anti Đapiću (a ministrica otimačinu potvrdila) i kako se ne bih mogao baviti politikom jer »antifašistička« lustracija uljučuje zabranu nastupa članovima HSP 1861. na HRT, i drugim medijima, izuzev cijenjenog Novog lista koji je neovisan te ga titoljupci i tuđmanoljupci Račan i Sanader ne mogu kontrolirati.