ANKARA, 25. travnja (Od Vjesnikova dopisnika) - Nakon Saddama Husseina, najprepoznatljivije lice u svrgnutoj iračkoj totalitarnoj piramidi vlasti - potpredsjednik vlade Tariq Aziz (1936.), od petka se nalazi u američkim rukama. Tu informaciju, koja je postala temom dana u arapskim elektronskim, ali i američkim i britanskim medijima, potvrdila je glasnogovornica Pentagona, Victoria Clarke. Pritom nije iznijela nikakve detalje o uvjetima pod kojima je lišen slobode bivši moćni čovjek bagdadskog režima.

Inače, neka izvješća govore da se Tariq Aziz sam predao. Sredinom ožujka, kada su počele kružiti glasine da je emigrirao iz zemlje, pojavio se na bagdadskoj televiziji da bi poručio kako nikada neće pasti živ u ruke »američkim agresorima«. Aziz je bio 43. na popisu od 55 najpoznatijih predstavnika najuže elitne vrhuške Saddamovog režima.

Uhićenje Aziza ili njegova predaja, moglo bi suziti krug oko iračkog predsjednika Saddama Husseina i njegovih zloglasnih sinova Udaya i Qusaya. Naime, postavlja se logično pitanje, zna li Aziz gdje se skriva obiteljska trojka? Tu je za Amerikance i njihove saveznike drugo važno pitanje, je li bio upućen u tajne proizvodnje oružja masovnog uništenja i njegovo navodno skrivanje? Međutim, činjenica da Aziz nije bio povezan s vladajućim klanom iz Tikrita moglo bi biti ograničavajući faktor njegovih saznanja o bjeguncima iz redova Saddamove obitelji.

Odgovor na ta pitanja utvrdit će stručnjaci američke obavještajne službe CIA koji su, kako se saznaje, već počeli s prvim Azizovim ispitivanjem. Iako je bio na dužnosti potpredsjednika vlade, njegova uloga u donošenju ključnih odluka bila je barem u posljednje vrijeme, kako se vjeruje, gotovo simbolična. Za to se pobrinuo Saddamov stariji sin Uday koji ga osobno nije nikada volio. Štoviše, Azizov sin Ziad bio je 1996. uhićen pod optužbom za korupciju. Otuda i neke pretpostavke, pa čak i dosta uvjerljive tvrdnje da Aziz osobno nije znao za tajne kanale Saddamovog bijega pred koalicijskim postrojbama.

Tariq Aziz, čije ime i prezime na arapskom znači »slavna prošlost«, rođen je u Mosulu 1936., gradu na sjeveru Iraka. Međutim, njegovo pravo ime je Mikhail Yuhanna, a potječe iz ugledne asirske kršćanske obitelji. Neki tvrde da je prešao na islam, što mu je, navodno, otvorilo put u sam vrh iračke vlasti. Inače, Aziz je još 1954. kao student engleske književnosti na bagdadskom Sveučilištu lijepih umjetnosti, pristupio iračkoj socijalističkoj stranci Baas koju je, na panarapskim stremljenjima, utemeljio Sirijac, Michael Aflaq. Po završetku studija, Aziz je radio kao novinar, što mu je osiguralo afirmaciju u najvišim bagdadskim krugovima.

Bivšeg iračkog potpredsjednika, koji tečno govori engleski, smatra se vrlo sposobnim govornikom i vještim diplomatom. U svojstvu dugogodišnjeg šefa diplomacije, Aziz je 1984. uspio obnoviti diplomatske odnose Washingtona i Bagdada. U to vrijeme se često sretao s najvišim američkim dužnosnicima. Tijekom iračke okupacije Kuvajta (2. kolovoza 1990.), a kasnije i Zaljevskog rata 1991., bio je svojevrsni »glas Iraka«, te njegova veza sa Zapadom. Saddam Hussein je znao cijeniti te Azizove usluge. U znak zahvalnosti u prestižnom dijelu Bagdada Jaddriyahu, pored Tigrisa, izgradio mu je palaču.

Ima i onih koji tvrde da je Tariq Aziz krunski svjedok Saddamovih zločina. Fayzal Karagoli, predstavnik Iračkog nacionalnog kongresa, ističe da je Aziz bio dio i važan čimbenik režima koji je terorizirao, ubijao i mučio irački narod. »Azizova odgovornost je, izvan svake sumnje, nesporna«, tvrdi Karagoli. On također drži da bivši potpredsjednik vlade pouzdano zna gdje se skriva svrgnuti bagdadski diktator Saddam Hussein i njegovi sinovi.

On je trenutačno usredotočen na uspostavu prve prijelazne vlade čiji će proces početi već slijedećeg tjedna. pritom se nastoje osposobiti neka ključna ministarstva koja bi, također, uz potporu Amerikanaca i Britanaca, započela s radom. U novoj vladi bit će uglavnom Iračani, lojalni Washingtonu.

Uvjeren je kako su irački šijiti povezani s teheranskim mulama koje na njih imaju veliki vjerski, ali politički utjecaj. Stoga nije slučajno da je Garner, ponovo u petak, za vrlo dobro organizirane antiameričke šijitske prosvjede optužio iranski režim. To bi, dakako, moglo dovesti do daljnje eskalacije napetosti, sumnjičenja i sukobljavanja na relaciji Washington - Teheran.

Američki ministar obrane Donald Rumsfeld jasno je stavio do znanja da u novoj iračkoj vladi ne mogu sjediti klerikalci. »Ono što ne želimo je iranski tip vladavine u poratnom Iraku«, rekao je američki ministar. No, takvo mišljenje ne dijeli, barem ne u potpunosti, američki državni tajnik Colin Powell. Drži kako se uloga vrlo utjecajnog i moćnog iračkog vjerskog čimbenika ne može zanemariti. To bi, kako se vjeruje, moglo dodatno zaoštriti odnose unutar administracije predsjednika Georgea W. Busha.