Izvor blizak Haaškom sudu tvrdi da istraga ne napreduje samo prema Franji Greguriću, predsjedniku Vlade demokratskog jedinstva, nego i prema bivšem premijeru Valentiću u čijem su se mandatu dogodili zločini u Gospiću, Sisku i na Pakračkoj Poljani

Nakon što je izvijestila EU o (ne)suradnji Hrvatske, BiH i Srbije i Crne Gore s Haagom i razgovarala s predsjedateljem Ministarskog vijeća EU-a, grčkim ministrom vanjskih poslova Georgeom Papandreouom, glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte Zagrebu je iz Bruxellesa odaslala posve jasne poruke. Uz očekivani zahtjev EU-a za dodatni pritisak na Hrvatsku, najavila je, što je isto tako očekivano, nove optužnice koje će Zagrebu biti odaslane nakon što ih uskoro potpišu suci Haaškog suda. Takav razvoj događaja iznenađuje samo naivne jer je posve jasno, s obzirom na istrage koje su se vodile ili se još uvijek vode, da se optužnice pripremaju i da će uskoro biti odaslane Zagrebu.

Protiv koga će biti podignute, može se samo nagađati, premda je krug potencijalnih optuženika prilično sužen, a i bolje upućeni tvrde da tu neće biti nikakvih iznenađenja. Kako tvrdi naš izvor koji je nedavno, za vrijeme njezina pohoda Zagrebu, sudjelovao u razgovorima s Carlom del Ponte, tada se nije govorilo o novim optužnicama, odnosno nisu se spominjala nikakva imena. Iako je premijer Ivica Račan ovih dana izjavio kako je realno očekivati nove optužnice, u Vladi nam tvrde da ne znaju protiv koga će biti podignute i kad će ih dobiti, ali naglašavaju da je Vlada surađivala i da će i dalje surađivati s Haagom, odnosno da neće povlačiti poteze koji bi mogli kočiti put Hrvatske prema punopravnom članstvu u EU, što je strateški cilj Vlade, ali i zemlje u cjelini. Vlada će, tvrdi naš izvor, kad stignu optužnice, Haagu izručiti optužene ako joj budu dostupni, odnosno ako se ne ponovi slučaj haaškog optuženika i bjegunca generala Ante Gotovine.

Protiv koga će biti podignute optužnice? Kandidata je desetak, a teza da bi se na optuženičkoj klupi Haaškog suda mogli naći ponajprije oni koji su u svojstvu osumnjičenika dali iskaze haaškim istražiteljima može biti točna, ali i ne mora. Naime, do sada se više puta dogodilo da je Haaški sud podigao optužnice i protiv onih s kojima haaški istražitelji nisu razgovarali. Tako je, recimo, bilo u slučajevima podizanja optužnica protiv Rahima Ademija, Janka Bobetka i Ante Gotovine. Ako se, pak, ta teza ipak pokaže točnom, onda bi optužnice mogle biti podignute protiv Davora Domazeta Loše, Mladena Markača, Ivana Koradea i Željka Sačića koji su svojedobno kao osumnjičenici dali iskaze haaškim istražiteljima. Iskaz haaškim istražiteljima prije nekoliko godina dao je i Ivan Čermak pa se posve ne isključuje ni mogućnost da i on bude jedan od optuženih. Međutim, kako tvrde bolje upućeni, ozbiljni kandidati za optužnice su i bivši premijeri Hrvoje Šarinić i Franjo Gregurić koji su, doduše kao svjedoci, razgovarali s haaškim istražiteljima, a kao potencijalni optuženik sve češće se spominje i bivši premijer Nikica Valentić.

Izvori bliski Haaškom sudu tvrde da se Tužiteljstvo već duže bavi istragama koje idu prema Franji Greguriću koji je svojedobno, od 1991. do 1993. godine bio predsjednik Vlade demokratskog jedinstva. Naime, za vrijeme njegove vladavine dogodio se veliki broj ratnih zločina, Gospić, Pakračka Poljana, nestanak Srba u Sisku i Osijeku, Lora..., pa stoga i ne čudi što se on spominje kao jedan od ozbiljnijih kandidata za optužnicu. Slična je situacija i s Nikicom Valentićem kojega bi Haag, s obzirom da je u tom razdoblju bio premijer, moga optužiti za zločine počinjene za vrijeme i nakon akcija Bljesak i Oluja. Već duže se spekulirala da Haag priprema optužnicu i protiv Tomislava Merčepa. Bez obzira što haaški istražitelji s njim nisu razgovarali bolje upućeni tvrde da je on jedan od najozbiljnijih kandidata za odlazak u Haag. Naime, na to bi mogla upućivati i činjenica da su haaški istražitelji razgovarali s njegovim nekadašnjim bliskim suradnicima Igorom Mikulom i Jozom Šmunkom čiji bi iskazi, uz druge već prikupljene podatke i iskaze, mogli biti važni za podizanje optužnice. Uz Merčepa, optužnice bi, naravno, mogle biti podignute i protiv Mikule i Šmunka. Sve u svemu, zasad se jedino sa sigurnošću može reći da će nove optužnice stići, a protiv koga to je teško reći, mada sve upućuje na zaključak da buduće haaške optuženike treba tražiti među imenima koja smo naveli.

Kako tvrdi naš izvor Vlada od Bruxellesa još nije dobila takav zahtjev, a kad ga dobije s njegovim ispunjenjen će zasigurno biti puno problema. Naime, u Vladi upozoravaju da nisu dovoljne samo indicije ili sumnje da netko pomaže odbjeglom ratnom zločincu da bi ga se stavilo na "crnu listu". Za to su, kako naglašavaju naši izvori, nužni nepobitni dokazi i procesuiranje osoba za koje postoje dokazi da su sudjelovale u prikrivanju ratnih zločinaca. Bez obzira na to, posve je jasno da će Zagreb Bruxellesu morati dostaviti popis osoba za koje se prikupe nepobitni dokazi da su, recimo, pomagale nedavno uhićenom haaškom optuženiku Ivici Rajiću, kao i osoba, a uglavnom se radi o istim, koje su pomagale i još uvijek pomažu odbjeglom generalu Anti Gotovini. Riječ je o ljudima koji su za vrijeme HDZ-ove vladavine uglavnom bili visko pozicionirani u političko-vojno-obavještajnoj hijerarhiji, a nakon smjene vlasti su nastavili djelovati kao političko-obavještajno podzemlje, uz zdušnu pomoć nekih oporbenih političara.

Što se pak tiče ispunjenja zahtjeva Haaga vezano uz dostavu dokumentacije oko toga, kako tvrde izvori bliski Vladi, ne bi trebalo biti problema. Većina zahtjeva, koji su bili jasni i precizni, je ispunjena, njih oko 90 posto, a na dostavi preostalih dokumenata se radi. Dio toga je i tzv.Šuškova dokumentacija s koje je Vlada nedavno skinula oznaku tajnosti i ti bi dokumenti, a radi se o oko 1160 stranica, uskoro trebali biti dostavljeni Haagu. Međutim, kako tvrdi naš pouzdani izvor koji je pregledao navedenu dokumentaciju ne radi se o dokumentima kojima bi se mogla dokazati agresija Hrvatske na BiH ili njezina involviranost u događaje u susjednoj državi. Uglavno se, kako tvrdi isti izvor, radi o dokumentima koji se odnose na slanje opreme i isplatu plaća pojedinim postrojbama, zapošljavanje pojedinaca, dodjelu odlikovanja...čime se, doduše, može dokazati slanje pomoći i određena operativna suradnja HV-a i HVO-a.

Mnoge su stvari, to je posve jasno, Gojko Šušak i pripadajuća mu družina obavljali bez ostavljanja bilo kakvih tragova, a s obzirom da se radi o dijelu tzv.Šuškove dokumentacije odgovore na neka pitanja mogla bi dati preostala, ali još uvijek nesređena dokumentacija. Vlada je stoga dala nalog MORH-u da se i ta dokumentacija sredi i da joj se nakon toga dostavi izvješće o njezinom sadržaju. O tome će, ako se procijeni da je to nužno, Vlada inicirati i saborsku raspravu. Cjelovita slika o umiješanosti Hrvatske, odnosno njezinog bivšeg državnog vrha u prijeratna, ratna i poratna zbivanja u BiH dobila bi se kad bi bila dostupna i dokumentacija koja se trenutno nalazi u privatnim arhivima pripadnika političko-obavještajnog podzemlja. Doduše, i bez toga to pitanje po mnogo čemu i za mnoge nikad nije ni bilo sporno.