Slobodna Dalmacija: 28. 04. 2003.

STROGO (NE)POVJERLJIVO: PO KOJIM KRITERIJIMA CURE TAJNE IZ TUĐMANOVA UREDA

Zašto krunski svjedok "Lore" ne može dobiti transkripte?

Nakon gomile distribuiranih i objavljenih zapisa iz Tuđmanova ureda, Mario Barišić, krunski svjedok u slučaju Lora, zatražio je transkript iz 1993. koji se odnosi i na njega. Odgovor je bio negativan, uz obrazloženje da nije stranka u postupku...

Piše: Davorka BLAŽEVIĆ

Tuđmanova "pisana ostavština", tzv. transkripti, od njegove se smrti distribuira, bez pravih kriterija i reda, njome se manipulira i nerijetko je se zlorabi. Trećesiječanjska vlast nije na vrijeme definirala status toga povjerljivog državnog naslijeđa, ni svoj odnos prema njemu, a s njime se primjereno nije znao nositi ni predsjednik Stjepan Mesić. Zapisi s Pantovčaka curili su na sve strane, punili stranice novina i koječije privatne arhive, cirkulirali tajnim i javnim službama, putovali u Haag. Jedno vrijeme je za transkripte bio zadužen Ured predsjednika RH, ali je skrb za ovu specifičnu hrvatsku povijesnu dokumentaristiku zatim preuzela Vlada RH. Prema našim informacijama, danas su izravno u kompetenciji potpredsjednika Vlade Gorana Granića.

Žalba Tuđmanu ostaje tajna

Mario Barišić, krunski svjedok u suđenju za ratne zločine u Splitu (Lora) i Šibeniku (Kuline), koji već dvije godine živi pod policijskom zaštitom, obratio se 25. ožujka ove godine dopisom Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, zamjeniku ŽDO-a Micheleu Squiccimarru, s molbom da mu se dostave faksimili transkripata sa sjednice VONS-a iz travnja 1993. godine. Barišić smatra da stenogrami Tuđmanova razgovora s najbližim suradnicima, vođenog 26. travnja 1993. na sjednici koja je trajala od 21 sat do 23.30, potvrđuju njegovu vjerodostojnost kao svjedoka (što mu neki pokušavaju osporiti), jer je iz njih očito da je ono što govori danas javno, govorio i davne 1993. tadašnjem šefu države. Radi se, naime, o hitno sazvanom sastanku predsjednika Tuđmana s vojnim i političkim vodstvom u državi (svojevrsna varijanta VONS-a), na kojem su problematizirane informacije i podaci što su ih (toga istog dana u jutarnjim satima, 26. travnja 1993.) prvom hrvatskom predsjedniku podastrli pripadnici 72. bojne VP-a Mario Barišić, Milorad Paić i Tomislav Matić. Šibenski vojni policajci tom su se prigodom požalili Tuđmanu na kaotično stanje u 72. bojnoj, upozorili ga na kriminal i zločine koji su se, navodno, događali pod pokroviteljstvom vodećih ljudi VP-a Dalmacije. Barišić i Paić su nakon toga udaljeni iz VP-a (Barišić je do danas na bolovanju), njihove obitelji žive pod stalnom policijskom paskom, a Matić je poginuo, kako neki tvrde, pod čudnim okolnostima(!?).

Zamjenik ŽDO-a Michele Squiccimarro 2. travnja 2003. Barišiću odgovara da njegovu zahtjevu za preslikom stenograma iz Ureda predsjednika iz 1993. ne može udovoljiti "jer se radi o podacima koji nose oznaku ’državna tajna’ i ’strogo povjerljivo’, te sukladno odredbama Zakona o zaštiti tajnosti podataka postoji obveza čuvanja tajne, a neovlašteno priopćavanje tih podataka drugima, Kaznenim zakonom propisano je kao kazneno djelo". Međutim, navodno su dijelovi spornog transkripta citirani tijekom suđenja u predmetu Lora, i to u nazočnosti publike koja je pratila tijek rasprave. Zamoljen za dodatno objašnjenje, zamjenik ŽDO-a u Splitu Scquiccimarro kaže: "Da, točno je da su ti transkripti izvedeni pred sudom kao dokaz, ali ne mogu se sjetiti je li baš tom prilikom ispražnjena sudnica. Barišiću ne možemo dostaviti stenogram jer on nije stranka u postupku, niti je tužitelj, a ni tuženi. Mislim da je najbolje da se obrati Uredu predsjednika RH u čijoj su nadležnosti transkripti. Moguće je", veli Scquiccimarro, "da je u međuvremenu i skinuta oznaka tajnosti s tih dokumenata."

Granić čuva ključ tajni

S Pantovčaka su nas, pak, uputili na Vladu, iz čijeg smo Ureda za odnose s javnošću doznali da o ovoj osjetljivoj arhivskoj građi brine izravno potpredsjednik Vlade Goran Granić. U konkretnom zahtjevu Marija Barišića, kažu, nije moguće pozitivno odgovoriti (dakle, potraživane transkripte dostaviti bivšemu šibenskom vojnom policajcu) jer on, potvrđuju izjavu zamjenika ŽDO-a u Splitu, nije stranka u postupku (Lora). Na pitanje nose li stenogrami još uvijek oznaku tajnosti, budući da su već korišteni u sudskom postupku kao dokazni materijal, nisu nam mogli odgovoriti.

U javnost je dosad puštena cijela serija Tuđmanovih transkripata, među kojima je bez sumnje najveći broj nosio oznaku tajnosti prije, a nerijetko i u trenutku objelodanjivanja. Razumije se da ih nisu posjedovale samo "stranke u postupku"... Međutim, ovaj dokument nije "iscurio". U studenome 2001. tadašnji županijski državni odvjetnik u Šibeniku Željko Žganjer (danas na dužnosti ravnatelja Uskoka), potvrđujući da je ŽDO u posjedu ovog stenograma, izjavio je za "SD" da će novinari, a time i javnost, biti upoznati s njegovim sadržajem ako čitava stvar dođe do suda. No, i kada je došla (proces Lora), transkripti nisu objelodanjeni, a ostali su nedostupni i za Barišića.

Tek da podsjetimo, u vrijeme kada je javnost informirana o postojanju spornog stenozapisa, spekuliralo se čak i s time da je iz njegova sadržaja vidljivo kako se predlagala Barišićeva eliminacija... Je li riječ o tendencioznoj interpretaciji, paranoji ili zastrašujućoj istini, ostat će nerazjašnjeno dok god su kontroverzni stenogrami pod oznakom "državna tajna".