Markoviću i Govanelliju sudilo se zbog uplate donacije splitskog Jadroplova, »teške« 670.000 kuna - koja je bila namijenjena obnovi zgrade hrvatskog veleposlanstva u Beogradu - na Markovićev privatni račun u Privrednoj banci Zagreb. Donacija je realizirana u travnju 1997. godine, kada je potpisan ugovor između Ministarstva vanjskih poslova i Jadroplova. Veleposlanik je na taj način podmirio svoj stambeni kredit.

U obrazloženju presude sudac Miroslav Šovanj naveo je da je Marković smatrao kako ima pravo na pomoć u rješavanju svojih materijalnih problema, a za njega se tada zauzeo i pokojni predsjednik Franjo Tuđman. Sudac je ustvrdio i kako je bivši veleposlanik, procjenjujući da mu se bliži umirovljenje, pokušao otpisati svoj kredit te da je očito kako je iskoristi činjenicu da je Jadroplov, u kojem je inače bio potpredsjednik Nadzornog odbora, inače uplaćivao velike donacije, pa je smatrao da se ova neće ni primijetiti.

Kao olakšavajuća okolnost Zvonimiru Markoviću je uzeto u obzir što je dugo godina radio za dobrobit svoje države. Otegotna je okolnost, međutim, funkcija koju je obnašao. »Veleposlanik, kao osoba koja predstavlja svoju državu, mora imati najviše moralne i ljudske kvalitete«, rekao je Šovanj, dodavši kako Marković i danas ne priznaje svoje djelo niti smatra da treba vratiti novac. Marković i Giovanelli moraju vratiti iznos donacije Jadroplovu, uključujući i zatezne kamate od svibnja 1997. godine. Zvonimir Marković bio je veleposlanik u Beogradu od 1996. do kolovoza 2000. godine. Nakon izrečene presude i izlaska iz suda, Marković je izjavio: »Ovo je pljuska pravosuđu i osveta ove vlasti«.

Dragan Grdić