Novi list: 29. 04. 2003.

Manevri iz šupljeg u prazno

Piše: Jelena Lovrić

S najavom izbora počeli su i manevri na hrvatskoj političkoj sceni. Za sve stranke izbori su trenutak istine. Probleme pritom imaju i veliki i mali. Male se stranke muče pitanjem kako osigurati prelazak izbornog praga, velike unaprijed moraju uglaviti neka postizborna partnerstva, da dobitak ne bi pretvorile u ćorak.

HDZ se donedavno davio u trijumfalizmu jer sva ga istraživanja proglašavaju strankom s najmasivnijom podrškom. Ali su u središnjici shvatili da će im pobjeda biti Pirova ako sami sebi ne osiguraju saveznike za koaliciju. Nadali su se kombinaciji sa Seljačkom strankom, ali, kao dobra udavača, ona se unaprijed ne obavezuje. Odlučit će kad sve bude jasno. Po napucima inozemnih savjetnika šef HDZ-a Ivo Sanader ušao je u razgovore s tri stranke koje se vole smatrati desnim centrom – Budišinim malaksalim liberalima, Granićevim derivatom HDZ-a te Đapićevim HSP-om, ponešto abšisanih crnih odora.

HDZ među njima ima ulogu lidera, ali nije posve jasno tko bi koga mogao držati za vrat. Jedni druge trebaju, ali im se interesi sasvim ne poklapaju. Svi bi htjeli uletjeti u buduću vlast, ali HDZ želi na izbore sam, ostali inzistiraju na zajedničkom nastupu. Protiv zajedničkog izlaska na izbore govore nagađanja, navodno potkrijepljena istraživanjima, da u tom slučaju ne bi bilo sinergijskog efekta; nastup u bloku, tvrde, ne bi povećao postotak biračke potpore. Osim toga, ako HDZ ide solo, kasnije je, poslije izbora, u slaganju koalicije, jasno tko je gazda. Razloga za prijeizborno formiranje bloka imaju uglavnom manje stranke. S HDZ-om ulaze u Sabor, same – tko zna. Doduše, ni Sanaderu ne koriste ako ne osvoje cenzus, ali on je zasad skloniji soluciji da HDZ ide samostalno, trojka zajedno pa da potom aktiviraju partnerstvo.

Stranke sada vladajuće koalicije muče gotovo identični problemi. Iako premijer tvrdi da se on mora baviti ozbiljnim nacionalnim temama i nema vremena misliti na izbore, ipak je krenuo s turnejama posjeta gradilištima, presijecanja vrpci i otvaranja lokalnih kanalizacija.

Iz glavnih stranaka emitiraju se prognoze da će se i nakon narednih izbora vlast formirati u manje-više istoj kombinaciji. Kao ni Sanader, ni Račan nije previše sretan svojim partnerima. Ali, kako kaže profesor Dragutin Lalović, on je jednostavno osuđen na HNS, jer je sam izdao svoju lijevu poziciju. Seljačka se stranka ne izjašnjava, ali njeni partneri vele: samo zato jer joj – zbog biračkog tijela – to ne odgovara razglašavati. Špekulacije o formiranju desnog centra manje su stranke iskoristile za isticanje zahtjeva da i sadašnja vlast mora na izbore u bloku. Tvrde da je koalicija lijevog centra jedino jamstvo za očuvanje vladajuće pozicije.

Podjela Hrvatske u dva bloka – smatraju mnogi – bremenita je opasnostima, zbog povijesnog naslijeđa i skromne političke kulture, prije svega. Ali smanjenje sadašnje stranačke razmrvljenosti i okrupnjavanje političke scene spada u red poželjnih ciljeva. No, predizborna stranačka kombinatorika u javnosti ne izaziva veće zanimanje. Nema tu ničeg obećavajućeg, ni novih lica, ni novih vizija. Nude se ofucale face, kao udarna snaga angažiraju potrošena imena. Političari se i dalje bave lovljenjem vlastitog repa, prelijevanjem iz šupljeg u prazno; vrhunac su im taktike – manevri u krugu i preslagivanje istog.