Bitka s kriminalom je spektakl koji se kod nas održava svake četiri godine pred izbore

Na prvu, reklo bi se, fala Svevišnjemu da je konačno počeo obračun s kriminalom i korupcijom koja nam društvo polako, ali sigurno rastače. Reklo bi se, svaka čast, i vrijeme je da lupeži završe u pržunu. I bilo bi sve za svaku hvalu da nije naoko sitnog detalja vezanog uz odabrani timing od akcije, baš kao i Hrvatima prirođena brzog zaborava koji "riješene" slučajeve korupcije prekriva učas i temeljito. Sjećate li se recimo Krunoslava Canjuge, županijskog odvjetnika s brižno uzgojenom bradicom s kojim je čitava akcija raskrinkavanja korupcije i počela, a on ovih dana radi posao koji je i do sada radio, samo ne u Zagrebu, već u Zlataru? Ukratko, kriv ili prav, Canjuga je dva dana punio novine, prije nego su se pojavilo drugi.

Dojam je da ovakve bitke s korupcijom ne bi ni bilo da nije doba od izbora, pri čemu je taktika posve transparentna - valja samo svaku večer na sva zvona prozvati barem jedno ime što imalo piza da narod vidi tu predizbornu odlučnost, a neodlučnosti druge vrste zaboravi. Suzbijanje korupcije novi je opijum za mase, toliko jaka floskula da se recimo predsjednik HSS-a Tomčić ne libi u izborni program stranke staviti i nužnost uklanjanja korumpirane birokracije, valjda one iste zahvaljujući kojoj ministarske tvrtke posluju s državom.

U finišu četvrte godine participiranja u vlasti sjetio se Tomčić učiniti nešto, baš kao i Račan. To što nagli aktivitet znači i priznanje da se do sada nije učinilo ništa nikoga ne brine, baš kao ni dojam da se ganjaju isključivo oni koji su se ogriješili o Gogoljevu istinu koja kaže da se ne smije krasti više nego ti čin dopušta. Viši činovi i dalje se ne diraju makar je, primjerice, teško da i nad Markovićem nije bio netko tko je donaciju Jadroplova amenovao. Čemu dirati u visoke činove kad se antikorupcijska kampanja u nas događa tek svaku četvrtu godinu i traje tek koji mjesec, a čemu se tresti nižim činovima kad se samo moraju svako četvrtu godinu mrvu pripaziti.

Antikorupcijski program i bitka s kriminalom u nas su dakle poput olimpijskih igara, spektakl koji se svako četiri godina održava pred izbore. Jedina je nevolja što se puno dalje od defilea ne ide. Rezultate redovito ne saznamo nikad - pojedu ih pripreme za novu jednako (im)potentnu antikorupcijsku olimpijadu.