Porcija graha, što su je jučer u Maksimiru pokusali šef države i premijer, simbolički bi trebala predstavljati lulu mira između vlasti i radništva. Za razliku od prošle godine, kada su sindikati, prvi put zajednički, praznik iskoristili za prosvjede protiv Vladine namjere o kresanju trudbeničkih prava, najavljujući da »ovoga puta idu do kraja«, pa će ako treba organizirati i generalni štrajk, jučerašnji je Prvi svibnja protekao u glumljenju socijalnog partnerstva. Skupovi su bili »ni prosvjedni ni svečarski« jer pregovori o izmjenama Zakona o radu još nisu završeni. Lanjske je prvosvibanjske protestne povorke potpredsjednik Vlade Granić nazvao pravljenjem »buke« i »showa«, ovogodišnje domjenke čelnici vlasti nipošto nisu htjeli propustiti.

Čini se da je između vlasti i sindikata sada mnogo više razumijevanja i suglasnosti. Mesić i Račan istakli su pozitivne trendove – visoku stopu rasta, smanjenje broja nezaposlenih, navodno uspješne pregovore o radnim zakonima. Vlada je uoči prvomajskih uranaka izrazila zadovoljstvo svojim mjerama za zapošljavanje. Tvrdi da je bila uspješnija nego je planirala. A zapravo su podaci o tome kolika je danas u Hrvatskoj armija nezaposlenih nepouzdani i kontradiktorni. Čini se da nitko ne zna što se točno događa.

Po evidencijama Zavoda za zapošljavanje broj je nezaposlenih smanjen. Ali jesu li ljudi zaista dobili posao ili su samo skinuti s popisa ili više nemaju interes da se na burzu prijavljuju? Uvaženi ekonomist Željko Lovrinčević kaže da ne zna koliko je radnih mjesta otvoreno, a koliko zatvoreno, ali da je lani došlo do porasta zaposlenih za 25 tisuća. Njegov kolega Dražen Kalogjera, pak, tvrdi da je »Hrvatska pravi fenomen: smanjuje se nezaposlenost, ali se ne povećava zaposlenost« te objašnjava da se smanjenje broja nezaposlenih može postići ili otvaranjem novih radnih mjesta ili administrativno, smanjenjem registrirane nezaposlenosti.

No, čak i ako se uvaži novi izračun, činjenica je da se kvota na burzama tek približava onoj na kojoj je bila kad je sadašnja vlast započela mandat. Sve drugo je prodavanje magle. Uključujući i izjave Vesne Pusić, koja je referirajući se na svoje famozno izborno obećanje o 200 tisuća novih radnih mjesta, nedavno ustvrdila da je taj cilj skoro pa dosegnut. Ili, najave potpredsjednika Linića da će se do kraja godine broj nezaposlenih smanjiti za još pedesetak tisuća, što ozbiljni ekonomisti, neskloni virtualnom ćiribiranju, smatraju nedostižnim.

Jedina prosvjedna akcija, koja je ove godine vođena uz Praznik rada, kontroverzna je inicijativa Crkve i sindikata o zabrani rada nedjeljom. Akcija je kontroverzna jer je više motivirana vjerskim razlozima nego brigom za radnika. U zemlji u kojoj je radništvo u krajnje nezavidnom položaju – jer je proteklih godina bačeno na koljena tajkunskom privatizacijom, rascjepkanim i glavinjajućim sindikatima, potpunim izostankom sudske zaštite – buniti se samo protiv rada nedjeljom i nazivati ga »trgovanjem ljudima« krajnje je licemjerno. Ako im je zaista do interesa radnika, Crkva i sindikati morali bi prvo inzistirati da se rad svetkom adekvatno i plati.