Novi list: 03. 05. 2003.

Tomčić u škarama Račana i Sanadera

Vladajuća koalicija morat će vrlo brzo reći hoće li izbori biti na jesen ili dogodine. Od toga ovisi hoće li golem posao do kraja godine, na ispunjavanju uvjeta da bi Hrvatska postala kandidat za EU, obavljati ova vlast ili buduća – ili će se posao napraviti polovično i traljavo

Piše: Branko Podgornik

Neočekivano pozitivna reakcija Bruxellesa na zahtjev Hrvatske za članstvo stavila je hrvatsku vlast i oporbu na veliku kušnju. Vladajuća koalicija dogovorila je izbore za listopad, ali posla ima toliko da bi izbore valjalo odgoditi do iduće godine, ili organizirati ih odmah. »Ne znam hoće li koalicija prebaciti izbore na početak iduće godine, ali siguran sam da tom prijedlogu Ivice Račana okolnosti sve više idu u prilog«, rekao je ovih dana našem listu dužnosnik iz manje vladajuće stranke.

»Koalicija mora uskoro procijeniti može li, i do kada, ispuniti sve obaveze Hrvatske za ulazak u EU koje su planirane za ovu godinu. Ako ih ne može ispuniti, najbolje je da to prizna i da što prije raspiše izbore«, rekao je isti dužnosnik. On sugerira da ovu fazu puta u EU koalicija ne bi trebala obaviti polovično, nego u cijelosti, a ako ne može, najbolje je da posao prepusti sljedećoj vlasti, jer se s tim važnim pitanjem nitko ne smije kockati.

Problem je tehničke i političke naravi. Na molbu Hrvatske za članstvo u EU, podnesenu u veljači, Bruxelles je reagirao prilično brzo i već sredinom travnja otvorio proceduru koja bi trebala završiti do kraja proljeća 2004., kada bi naša zemlja mogla dobiti pozitivan odgovor i tako službeno postati kandidat za EU. Ako se svojski upregne, Hrvatska bi put u EU mogla prevaliti dvostruko brže od mnogih drugih zemalja i učlaniti se 2007., zajedno s Bugarskom u Rumunjskom.

No, da bi idućeg proljeća postala kandidatom, Hrvatska će od lipnja ove godine morati odgovoriti na više od 3.000 pitanja na formularu dobivenom iz Bruxellesa. Usporedo s time, morat će donijeti oko 50 zakona, uglavnom iz gospodarstva, kako bi se i normativno prilagodila Uniji. Sve to mora biti gotovo do kraja godine, jer i Bruxellesu treba ostaviti vremena da iduće zime pretrese što je Hrvatska napravila i da donese (pozitivnu) ocjenu.

Taj golemi posao traži izvrsnu organiziranost Vlade, Sabora i državne uprave, koji se tom odlikom ne mogu hvaliti. Stvar će biti teža zato što su neki od »europskih« zakona politički osjetljivi, a hrvatska javnost – kao što se to događalo i ostalim kandidatima za EU – neće ih lako progutati.

Posao se ipak može obaviti, ali pod uvjetom da priključenje Uniji bude nacionalni prioritet, dakle, ne samo Vlade i ostalih državnih tijela, nego i oporbe: u Uniju ne može otići samo polovica Hrvatske, nego je to stvar gotovo svih stranaka i građana. Premijer je pitanje upravo tako i postavio, pa je nedavno izjavio kako ga sve drugo, osim bržeg puta Hrvatske u EU, u ovom trenutku manje zanima. Međutim, ljudi iz premijerove okolice smatraju da zahtjevno ispunjavanje uvjeta za dobivanje titule kandidata za EU, nije moguće obaviti prije kraja studenog ove godine.

Ako je vjerovati takvoj procjeni, izbori u listopadu prekinuli bi aktualnu vlast u pola posla, pa bi ga morala nastaviti sljedeća vlast, bez obzira na to tko će je dobiti. Dodatna je nevolja u tome što za izbornu kampanju i glasanje treba oko dva mjeseca, a za sastavljanje nove koalicijske vlasti još barem toliko, ako ne i više. To znači da će Hrvatska, ako najesen dođe do izbora, izgubiti najmanje četiri mjeseca vremena, što bi joj moglo otežati put do kandidature, a u najgorem slučaju mogla bi i ispasti iz brzog vlaka za Bruxelles. U slučaju da na izborima nijedna stranka ne odnese uvjerljivu pobjedu, novu vlast bit će vrlo teško formirati ne samo SDP-u, nego i HDZ-u. Dok budući mandatar – Ivica Račan ili Ivo Sanader – ne sastavi novu vladu, u najgorem bi slučaju nakon izbora moglo proći četiri do pet mjeseci, koliko to dopušta čak i Ustav. Dok se nova vlada ne uhoda, moglo doći do blokade rada državnih tijela, ali i blokade hrvatskog puta u EU.

Stvari se ne moraju odvijati u tako lošem smjeru, već može biti i obrnuto. No, hrvatski građani i političke stranke moraju na vrijeme biti upoznati s neprilikama koje Hrvatsku eventualno mogu pogoditi zato što nema iskustva u kompliciranom prijenosu vlasti s jedne koalicije na drugu.

Mnogi u Hrvatskoj postaju svjesni da za njezino moguće kašnjenje na putu u EU, ili za njezino ispadanje iz vlaka do 2007. godine, neće biti kriv nitko izvan naše zemlje – ni Beograd, niti Bruxelles. Otkako se Hrvatska »odlijepila« od »Zapadnog Balkana« i otkako joj je Bruxelles otvorio vrata za individualni pristup, za moguće promašaje na putu u EU bit će kriva ponajprije naša zemlja – odnosno oni koji su u vlasti i opoziciji politički najodgovorniji.

Vlast i oporba zato se unaprijed moraju pripremiti na moguće neprilike u prijenosu vlasti i ukalkulirati ih u današnje i buduće ponašanje, kako nacionalni interes ne bi trpio zbog stranačkih potreba. Ni stranačke interese ne treba zanemariti, jer jasno je da Račan i SDP – kojima je popularnost pala, a javnost ih identificira s Vladom – odgodom izbora nemaju više što izgubiti. Oni mogu samo dobiti. HSS pak procjenjuje da vrijeme ne radi za njega i da će mu produženi boravak uz Račana škoditi među biračima, dok Sanader pojačava pritisak na HSS da se priključi HDZ-u. Zato se Tomčić i protivi odgodi izbora od jeseni na iduću godinu. No, vladajuća koalicija morat će brzo utvrditi datum izbora i odgovoriti javnosti tko će ove godine obaviti posao približavanja Uniji: sadašnja vlast ili buduća.