Stožerni general Janko Bobetko ispraćen je s Mirogoja i pokopan u Sisku uz najviše vojne počasti u krugu obitelji, prijatelja i predstavnika gotovo svih političkih stranaka, pa i onih na vlasti. Nije, međutim, pokopan uz državne počasti i ispraćen oproštajnim govorom nekoga iz vlasti, jer to njegova obitelj nije htjela. Oproštaj s generalom koji je obilježio 60 godina hrvatske povijesti sveden je tako na stranačko-obiteljsku komemoraciju.

Bobetkov životni put je bio iznimno bogat i raznolik: od partizanskog saniteta, preko vrhova JNA do umirovljenja zbog »prehrvatskih« ideja i načelnika Glavnog stožera HV u neovisnoj Hrvatskoj. Kad se Jugoslavija počela raspadati, Bobetko se politički i vojno reaktivirao u HDZ-u i Domovinskom ratu. U ratu je imao istaknutu ulogu glavnoga vojnog planera i operativca na Dubrovačkoj fronti. U HDZ-u se s Tuđmanom razišao nakon objave svoje knjige »Sve moje bitke«. Angažirao se u obrani osumnjičenih za ratne zločine u Domovinskom ratu dok i sam nije dospio na taj popis. Tada su se drugi zauzeli za njega.

General Bobetko je zadužio ovu državu premda se nije slagao s onima koji su demokratski izabrani da je sada vode. Ova je vlast, svidjelo se to njegovu okruženju ili ne, dovoljno učinila da ga u tim godinama poštedi odlaska na suđenje u Haag. Kad je stigla optužnica ishodila je, nakon početnog nesnalaženja, da se njegovo izručenje spriječi. Hrvatska je vlada bila dužna držati se sporazuma o suradnji s Haaškim sudom koji je sročila i potpisala bivša HDZ-ova vlada. Kad nije išlo drukčije, transfer u Haag je onemogućen hospitalizacijom u Dubravi. Vlada se na kraju pokazala učinkovitijim odvjetnikom od njegova odvjetničkog tima. Bobetko je svoj životni put završio u svom domu u Tuškancu.

Govoreći na Mirogoju predsjednik HDZ-a Ivo Sanader rekao je kako se 1990. Bobetko priključio HDZ-u i Hrvatskoj vojsci u borbi za nezavisnost. Knjiga žalosti za Bobetkovu smrt bila je otvorena u sjedištu HDZ-a na Trgu žrtava fašizma. Na Bobetkovu oproštaju govorili su isključivo generalovi sadašnji istomišljenici i suborci. Jedino iz riječkog zatvora na pokop nije pušten Mirko Norac, što je također bila Bobetkova želja. Da jest, bio bi to nezgodan presedan u pravnoj državi, jer bi njegova prisutnost imala isključivo političke konotacije.

General Bobetko se 1990. nije priključio samo HDZ-u, jer se većina Hrvatske borila u Domovinskom ratu za iste ciljeve. General Bobetko je imao prebogat životni put da bi njegova smrt bila svedena samo na jednu političku komponentu. Stoga je žalosno da nije dobio državni pokop kakav je zaslužio. General Bobetko je zbog guranja u prvi plan samo nekih zasluga, ali i kontroverznih ideja, zakinut za sve ono je Hrvatskoj dao.